Ivan 1 - Biblija Stari i Novi zavjet

Riječ je postala čovjekom

¹ U početku je bila Riječ. Riječ bijaše s Bogom i Riječ je bila Bog.

² U početku je bila kod Boga.

³ Po njoj postade sve što postoji. Ne postoji ništa što nije po njoj stvoreno.

⁴ U njoj bijaše Život i taj je Život svjetlo ljudima.

⁵ To svjetlo svijetli u tami i tama ga ne obuze.

⁶ Bog je poslao čovjeka po imenu Ivan

⁷ da svima svjedoči o svjetlu kako bi svako mogao povjerovati na temelju njegovog svjedočanstva.

⁸ On nije bio svjetlo; došao je da svjedoči za svjetlo.

⁹ Istinsko svjetlo što prosvjetljuje svakog čovjeka došlo je na svijet.

¹⁰ Bilo je na svijetu, svijet po njemu postade a svijet ga nije prepoznao.

¹¹ Došao je svojima, ali ga ovi nisu primili.

¹² A svima onima koji su ga primili, dao je pravo da postanu Božijom djecom, onima koji su vjerovali u njegovo ime.

¹³ Oni nisu rođeni od volje tjelesne ili muževlje, već su rođeni od Boga.

¹⁴ Tako Riječ postade tijelom i nastani se među nama. Bio je pun milosti i istine. A mi smo vidjeli njegovu slavu, slavu Očevog Jedinca.

¹⁵ Ivan je za njega svjedočio vičući: „To je onaj za kojeg sam vam govorio: Onaj koji dolazi za mnom preda mnom je, jer bijaše prije mene.”

¹⁶ Svi smo primali od njegove punine, milost za milošću.

¹⁷ Mojsije je donio Zakon, dok su po Mesiji Isusu došle istina i milost.

¹⁸ Boga niko nikad nije vidio: Jedinac, koji sâm jeste Bog, i koji je bio u Očevom krilu, on Ga je objavio.

Svjedočanstvo Ivana Potapatelja

¹⁹ Ovo je Ivanovo svjedočanstvo: Jevreji poslaše svećenike i levite iz Jerusalema da ga upitaju ko je on.

²⁰ On je otvoreno priznao: „Ja nisam Mesija.”

²¹ „A ko si onda?”, pitali su ga. „Jesi li Ilija?” „Nisam”, odgovori on. „Jesi li vjerovjesnik?” „Nisam.”

²² „Pa ko si onda? Reci nam da možemo odgovoriti onima koji su nas poslali. Šta imaš reći o sebi?”

²³ On im odgovori: „Ja sam glas koji viče u pustinji: Pripremite put Gospodnji!, kako je rekao vjerovjesnik Izaija.”

²⁴ A izaslanici bijahu farizeji.

²⁵ Upitaju ga: „Ako nisi Mesija, ni Ilija, ni vjerovjesnik, zašto potapaš?”

²⁶ „Ja potapam u vodu”, rekao im je Ivan, „ali ovdje među vama nalazi se neko koga još niste upoznali.

²⁷ On je taj koji dolazi poslije mene, a ja mu nisam dostojan ni sandale odvezati.”

²⁸ To se dogodilo u Betaniji, s one strane Jordana, na kom je Ivan potapao.

Isus, Jaganjac Božiji

²⁹ Sutradan Ivan ugleda Isusa kako mu prilazi pa reče: „Evo Jaganjca Božijega koji odnosi grijeh svijeta!

³⁰ Ovo je taj za kojeg sam rekao: Za mnom dolazi onaj koji je preda mnom, jer bijaše i prije mene.

³¹ Nisam ga prepoznao, ali ovdje sam i potapam u vodu da se on očituje Izraelu.”

³² Zatim Ivan posvjedoči: „Vidio sam Duha kako silazi u vidu goluba i ostaje na njemu.

³³ Nisam ga prepoznao, ali Onaj Koji me poslao da potapam u vodu, rekao mi je: Na koga vidiš da silazi Duh i ostaje na njemu – to je taj koji potapa u Svetoga Duha.

³⁴ Vidio sam to i zato svjedočim da je on Božiji sin.”

Prvi Isusovi učenici

³⁵ Sutradan je Ivan stajao sa dvojicom svojih učenika,

³⁶ a Isus je tuda prolazio. Ivan ga ugleda i reče: „Evo Jaganjca Božijega!”

³⁷ Kad su to čula dvojica njegovih učenika, pođu za Isusom.

³⁸ Isus se okrenu i spazi ih kako ga slijede. „Šta tražite?”, upita ih. A oni mu odgovore: „Rabbi (to znači: Učitelju), gdje stanuješ?”

³⁹ „Dođite i vidjet ćete”, reče im. I tako pođu s njim do mjesta gdje je stanovao i tamo ostanu taj dan. Bilo je to oko desetog sata.

⁴⁰ Jedan od dvojice koji su, čuvši šta je Ivan rekao, pošli za Isusom bio je Andrija, brat Simona Kefe.

⁴¹ On najprije ode potražiti brata Simona i kaza mu: „Našli smo Mesiju (to znači: Pomazanika)!”

⁴² I dovede ga Isusu. Isus ga pogleda i reče: „Ti si Simon, Ivanov sin, ali zvat ćeš se Kefa (to znači: Petar – kamen)!”

⁴³ Sutradan Isus odluči da ode u Galileju. Susretne Filipa i rekne mu: „Pođi za mnom!”

⁴⁴ Filip bijaše iz Betsaide, iz Kefina i Andrijina grada.

⁴⁵ Filip potraži Natanaela i reče mu: „Našli smo Mesiju, onoga o kojem su pisali Mojsije i vjerovjesnici. To je Isus, Josipov sin, iz Nazareta.”

⁴⁶ „Iz Nazareta!”, poviče Natanael. „Može li otuda stići šta dobro?” „Samo dođi i vidi”, reče mu Filip.

⁴⁷ Dok su se približavali, ugleda Isus Natanaela i reče: „Evo pravog Izraelca, u kome nema lukavstva.”

⁴⁸ „Otkud me poznaješ?”, upita Natanael. Isus mu odgovori: „Vidio sam te pod smokvom prije nego te je Filip pozvao.”

⁴⁹ Nato mu Natanael veli: „Učitelju, ti si Božiji sin! Ti si car Izraela!”

⁵⁰ „Vjeruješ zato što sam kazao da sam te vidio pod smokvom”, reče mu Isus. „Vidjet ćeš još i veće stvari.

⁵¹ Zaista, zaista vam kažem, gledat ćete kako se otvara Nebo i kako anđeli Božiji uzlaze i silaze nad Sinom Čovječijim.”