Hošea 2 - Biblija Stari i Novi zavjet

Kazna Izraelove nevjere

¹ „Reci braći svojoj: ‘Vi ste moj narod’, a sestrama poruči: ‘Primile ste milost’”.

² „Ispravite, ispravite majku svoju – jer ona više nije Moja žena, a Ja muž njen. Neka se ostavi bludnih staza svojih, neka pohotu skine s grudi,

³ da s nje ne bih svukao halje, da ne bude kao na dan rođenja njena, da je učinim divljinom, zemljom opustjelom, i ne pustim da umre od žeđi.”

⁴ „Neću se smilovati djeci njenoj, jer to su djeca bluda.

⁵ Majka njihova se odala bludu, ona je zatrudjela sramotno, jer je vikala: ‘Ići ću za ljubavnicima svojim, oni mi daju hljeba i vode, vune i lana, ulja i pića.’

⁶ Stoga ću njene staze zakrčiti trnjem, protiv nje ću zid podignuti, i neće naći svoje staze.

⁷ Gonit će ljubavnike svoje, ali ih neće stizati, tražit će ih, ali ih neće naći. A tad će govoriti: ‘Vratit ću se svome prvom mužu, jer tad mi bi bolje nego sada.’

⁸ Nije znala da sam joj ja davao žita, vina i ulja, da sam na nju trošio zlato i srebro, što ga baciše pred Baala.

⁹ Stoga ću uzeti Svoje žito, i vino ovogodišnje, uzet ću Svoju vunu i lan, kojima je trebala pokriti golotinju svoju.

¹⁰ Otkrit ću pohotu njenu, sve što je činila pred ljubavnicima, i niko je neće spasiti od Moje ruke.

¹¹ Dokrajčit ću sva njena veselja, gozbe, mlađake i subote, sve blagdane određene.

¹² Poharat ću njene loze i masline, sve one o kojima je govorila: To je plaća koju mi dadoše ljubavnici moji. Preobrazit ću ih u šumu, i žderat će ih zvijeri poljske.

¹³ Kaznit ću je na dan Baalove gozbe, kad im prinosi paljenice, kad se kiti prstenjem i ukrasima, kad kreće za svojim ljubavnicima, a zaboravlja Mene.” Tako kaza Gospod.

Gospodnja milost Izraelu

¹⁴ „Gle, stoga ću je namamiti, i dovesti u pustaru, i tamo ću blago s njom govoriti.

¹⁵ Tamo ću joj dati vinograde, i dolinu Ahor učiniti kapijom nade. Tamo će odgovarati kao u danima mladosti svoje, kao u ono doba kad je izašla iz Egipta.”

¹⁶ „Tog dana – tako veli Gospod – zvat ćeš Me ‘mužu moj’, a više Me nećeš oslovljavati sa ‘Baale moj’.

¹⁷ Jer Ja ću imena Baalova izbrisati iz usta njenih, i neće ih se više sjećati po imenu.

¹⁸ Tog dana ću za njih sklopiti savez sa zvijerima poljskim, pticama nebeskim, i svime što puzi po zemlji. Istrijebit ću luk, mač i rat iz zemlje, i dat ću da mirno liježeš.

¹⁹ Zaručit ću te sebi zauvijek, zaručit ću te sebi u pravdi i poštenju, u ljubavi postojanoj i milosti.

²⁰ Zaručit ću te sebi u vjeri, i ti ćeš spoznati Gospoda.”

²¹ „Odazvat ću se tog dana – to je riječ Gospodnja – odgovorit ću nebesima, a i ona će odvratiti zemlji.

²² Zemlja će odazvati žitu, mladom vinu i ulju, a oni će odazvati Jizreelu.

²³ Posadit ću je sebi u zemlji, smilovat ću Lo-Ruhami, reći ću Lo-Ammi da je narod Moj, a on će reći: ‘Ti si Bog moj.’”