Djela 26 - Biblija Stari i Novi zavjet

¹ Agripa nato reče Pavlu: „Dopušta ti se da se braniš.” Pavle zato ispruži ruku i počne odbranu:

² „Care Agripa, smatram se sretnim što se od svega za šta me Jevreji optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom,

³ jer ti najbolje poznaješ jevrejske običaje i razmirice. Zato te molim, strpljivo me saslušaj!

⁴ Svi Jevreji dobro znaju kako sam od najranije mladosti živio sa svojim narodom u Jerusalemu.

⁵ Odavno me poznaju i mogli bi, samo da hoće, posvjedočiti da sam bio farizej, član najstrožije sljedbe u našoj vjeri.

⁶ Sada mi sude, jer se nadam da će Bog ispuniti obećanje koje je dao našim očevima.

⁷ Ispunjenju tog obećanja nadaju se i dvanaest naših plemena koja postojano služe Bogu. Za tu me nadu, care, tuže Jevreji!

⁸ Zašto smatrate nevjerovatnim da Bog oživljava mrtve?

⁹ I ja sam nekoć smatrao da se nemilosrdno moram boriti protiv imena Isusa Nazarećanina.

¹⁰ Nakon što sam dobio ovlasti od visokih svećenika u Jerusalemu, mnoge sam svete zatvarao u tamnice. Zahtijevao sam da ih osuđuju na smrt.

¹¹ Po svim sam ih sinagogama primoravao, često mučenjem, da hule. Pretjerano gnjevan na njih, progonio sam ih čak i po tuđim gradovima.

¹² Dok sam tako išao u Damask, uz punomoć i ovlaštenje visokih svećenika,

¹³ u po bijela dana vidio sam, care, kako je mene i moje saputnike obasjala s neba svjetlost, sjajnija od sunca.

¹⁴ Popadali smo po zemlji. Zatim sam začuo glas kako mi na jevrejskom govori: Savle, Savle! Zašto Me progoniš? Teško ti je opirati se Mojoj volji.

¹⁵ Ko si Ti, Gospode?, upitam. A Gospod odgovori: Ja sam Isus, Koga ti progoniš.

¹⁶ Ustani sada! Ukazao sam ti se da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti još pokazati.

¹⁷ Izbavit ću te i od tvojega naroda i od pagana kojima te šaljem

¹⁸ da im otvoriš oči, da se okrenu od tame k svjetlosti, od Đavolove vlasti k Bogu. Tako će, po vjeri u Mene, primiti oproštenje grijeha i mjesto među posvećenima.

¹⁹ Care Agripa, nisam bio neposlušan tome nebeskom viđenju.

²⁰ Najprije sam najavljivao ljudima u Damasku, pa u Jerusalemu, a zatim po svoj Judeji i paganima – da se obrate i okrenu Bogu, te da čine djela dostojna obraćenja.

²¹ Jevreji su me zato uhvatili u Hramu i htjeli su me ubiti.

²² Ali Bog me, eto, sačuvao da do današnjeg dana svjedočim svima, od najmanjega do najvećega, upravo ono što su predskazivali vjerovjesnici i Mojsije:

²³ da će Mesija trpjeti i da će prvi ustati iz mrtvih, te objavljivati svjetlost Jevrejima i paganima.”

²⁴ Dok je još govorio u svoju odbranu, Fest poviče: „Luduješ, Pavle! Preveliko znanje pomutilo ti je um!”

²⁵ Ali Pavle odgovori: „Ne ludujem, preuzvišeni Feste. Zborim istinito i razumno.

²⁶ Car Agripa zna za sve ovo i zato mu otvoreno govorim. Siguran sam da mu ništa od ovoga nije nepoznato, jer se nije događalo u nekom zabačenom mjestu.

²⁷ Care Agripa, vjeruješ li vjerovjesnicima? Znam da vjeruješ.”

²⁸ Agripa reče: „Nakratko si me uvjerio da sam krstjanin!”

²⁹ „Nakratko i nadugo”, odgovori mu Pavle, „i dao Bog da ne samo ti nego i svi koji me ovdje slušaju postanu poput mene, izuzevši ove okove!”

³⁰ Nato car, upravitelj, Berenika i njihova pratnja ustanu.

³¹ Dok su odlazili, međusobno su razgovarali: „Taj čovjek nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt ili okove.”

³² Agripa reče Festu: „Da se nije pozvao na cezara, mogao je biti oslobođen!”