Djela 23 - Biblija Stari i Novi zavjet

¹ Pavle pogleda vijećnike i reče: „Braćo, sve do danas sam pred Bogom živio posve mirne savjesti.”

² Nato visoki svećenik Ananija naredi onima do Pavla da ga udare po ustima.

³ „Udarit će tebe Bog, zidu okrečeni! Sjediš tu da mi sudiš po Zakonu, a sâm ga kršiš i naređuješ da me tuku!”

⁴ Prisutni rekoše Pavlu: „Zar tako grdiš Božijega visokog svećenika?”

⁵ „Nisam znao, braćo, da je visoki svećenik”, odvrati Pavle. „Jer u Pismu piše: Ne proklinji poglavara svojega naroda.”

⁶ Pavle je znao da su neki članovi Velikoga vijeća saduceji, a neki farizeji, pa poviče: „Braćo, ja sam farizej i preci su mi farizeji! Sudi mi se zbog nade u oživljenje mrtvih!”

⁷ Kad je to rekao, nastade svađa među farizejima i saducejima i narod se podijeli.

⁸ Saduceji, naime, kažu da nema ni oživljenja, ni anđela, ni duha, a farizeji u sve to vjeruju.

⁹ Nastane velika galama. Neki poznavaoci Zakona iz farizejske sljedbe ustanu žestoko protestujući: „Ne nalazimo da je taj čovjek počinio ikakvo zlo! A šta ako mu je govorio duh ili anđeo?”

¹⁰ Nastane tako žestoka svađa da se zapovjednik prestrašio da Pavla ne rastrgnu. Naredi zato da vojnici siđu po njega. Oni ga otrgnu iz svjetine i odvedu natrag u kasarnu.

¹¹ Te noći Gospod pristupi Pavlu i reče mu: „Samo hrabro! Kao što si za Mene posvjedočio ovdje u Jerusalemu, tako treba da svjedočiš i u Rimu.”

Zavjera protiv Pavla

¹² Kad se razdanilo, Jevreji skuju zavjeru i zakunu se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.

¹³ Bilo ih je u ovoj zavjeri više od četrdeseterice.

¹⁴ Oni odu i kažu visokim svećenicima i starješinama: „Zakleli smo se prizvavši prokletstvo na sebe da nećemo ni jesti ni piti dok ne ubijemo Pavla.

¹⁵ Zato vi sada skupa s Vijećem zamolite zapovjednika da ga ponovo dovedu vama kako biste detaljno razmotrili njegov slučaj. A mi ćemo ga pogubiti na putu ovamo.”

¹⁶ Ali sin Pavlove sestre dočuje za tu zavjeru pa ode u kasarnu dojaviti Pavlu.

¹⁷ Pavle pozove nekog kapetana i reče mu: „Odvedi ovoga mladića zapovjedniku. Ima mu nešto reći.”

¹⁸ On ga odvede i reče zapovjedniku: „Zatvorenik Pavle me pozvao i zamolio da ovoga mladića dovedem tebi jer ti ima nešto reći.”

¹⁹ Zapovjednik ga uhvati za ruku i povede ustranu, te ga upita: „Šta mi to imaš reći?”

²⁰ „Jevreji su se dogovorili da te sutra zamole da dovedeš Pavla u Vijeće, kao tobože žele detaljno ispitati njegov slučaj.

²¹ Nemoj im vjerovati! Čekat će ga u zasjedi više od četrdesetero ljudi, koji su se zakleli uz priziv prokletstva na sebe da neće ni jesti ni piti dok ga ne ubiju. Već su spremni, samo čekaju tvoj pristanak.”

²² Zapovjednik isprati mladića i naredi mu: „Nikome ne govori da si mi to javio.”

Pavla šalju u Cezareju

²³ Pozove zatim dva kapetana i reče im: „Pripremite dvjesto vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesto strijelaca da poslije trećeg noćnog sata pođu u Cezareju.

²⁴ Pripremite Pavlu konje za jahanje, te ga bezbjedno odvedite upravitelju Feliksu.”

²⁵ Napiše zatim pismo upravitelju:

²⁶ „Od Klaudija Lizija vrlome upravitelju Feliksu. Pozdrav!

²⁷ Ovoga su čovjeka uhvatili Jevreji i umalo ga nisu ubili, dok sam pritrčao s vojnicima. Doznavši da je rimski građanin, izbavio sam ga.

²⁸ Odveo sam ga zatim pred njihovo Vijeće da saznam razlog njihovih optužbi.

²⁹ Utvrdio sam da ga optužuju oko nekih pitanja njihovog Zakona – ništa što bi zasluživalo smrt ili okove.

³⁰ Javljeno mi je da su protiv njega skovali zavjeru. Šaljem ga zato tebi, a njegove tužitelje uputio sam da tužbu iznesu pred tobom.”

³¹ Te noći vojnici, prema naređenju, povedu Pavla u Antipatridu.

³² Sutradan se vrate u kasarnu, ostavivši konjanike da ga odvedu dalje.

³³ Kad su oni pak s njim stigli u Cezareju, uruče upravitelju pismo i privedu Pavla pred njega.

³⁴ Upravitelj pročita pismo i priupita Pavla iz koje je pokrajine. „Iz Cilicije”, odgovori Pavle.

³⁵ „Saslušat ću te kad stignu tvoji tužitelji”, reče mu i naredi da ga čuvaju u Herodovoj palači.