Djela 22 - Biblija Stari i Novi zavjet

¹ „Braćo i očevi”, reče Pavle, „poslušajte šta ću reći u svoju odbranu.”

² Kad su čuli da govori na jevrejskom jeziku, još više su utihnuli.

³ „Jevrej sam, rođen u Tarzu u Ciliciji, ali odrastao u ovome gradu uz Gamaliela. Do njegovih sam nogu odgajan da u svemu poštujem Zakon naših otaca. Revnosno sam se trudio za Boga, kao i vi danas.

⁴ Progonio sam nasmrt sljedbenike Puta, okivao ih, te i muškarce i žene bacao u tamnicu.

⁵ O tome mogu posvjedočiti i visoki svećenik i sve starješine. Od njih sam za braću u Damasku dobio pisma s ovlaštenjem da i one koji su tamo dovedem okovane u Jerusalem da se kazne.

⁶ Dok sam putovao i približavao se Damasku, oko podneva me s neba odjednom obasjala jaka svjetlost.

⁷ Srušio sam se na zemlju. Čuo sam glas koji mi je rekao: Savle, Savle! Zašto Me progoniš?

⁸ Ko si ti, Gospode?, upitao sam. Ja sam Isus Nazarećanin, Onaj Koga ti progoniš, reče mi.

⁹ Ljudi koji su bili sa mnom vidjeli su svjetlost, ali nisu čuli glas što mi je govorio.

¹⁰ Rekao sam: Šta mi valja činiti, Gospode? A Gospod mi odgovori: Ustani i pođi u Damask. Tamo će ti se reći šta da činiš.

¹¹ Od snage te svjetlosti sam oslijepio, pa su me moji pratioci morali za ruku odvesti u Damask.

¹² Tu mi je došao neki Ananija, pobožan čovjek, koji je poštovao Zakon i bio na dobru glasu među tamošnjim Jevrejima.

¹³ On mi priđe i reče: Brate Savle, progledaj! I istog časa sam ga mogao vidjeti.

¹⁴ Reče mi zatim: Bog naših otaca odabrao te je da spoznaš Njegovu volju, da vidiš Pravednika i da Mu čuješ glas.

¹⁵ Svima ćeš o Njemu svjedočiti pričajući o tome šta si vidio i čuo.

¹⁶ Što čekaš? Ustani, budi potopljen i operi se od svojih grijeha prizivajući Njegovo ime.

¹⁷ Po povratku u Jerusalem jednog sam se dana molio u Hramu i pao u zanos.

¹⁸ Vidio sam Onoga Koji mi govori: Brzo otiđi iz Jerusalema, jer ti ljudi ovdje neće vjerovati kad im budeš svjedočio o Meni!

¹⁹ Ali, Gospode, rekao sam, pa znaju da sam one koji u Tebe vjeruju bacao u tamnice i bičevao po sinagogama.

²⁰ A kad se prolijevala krv Tvoga svjedoka Stjepana, stajao sam i to odobravao. Čuvao sam ogrtače onima koji su ga kamenovali.

²¹ Ali On mi reče: Idi iz Jerusalema, jer te šaljem daleko, paganima!”

²² Mnoštvo ga je slušalo sve dok nije izgovorio tu riječ. Nato glasno poviču: „Zbrišite ga sa zemlje! Nije pravo da takav živi!”

²³ Vikali su, bacali sa sebe ogrtače i dizali prašinu.

²⁴ Zapovjednik naredi da ga uvedu u kasarnu i da ga bičevanjem ispitaju kako bi saznao zašto narod tako viče na njega.

²⁵ Kad su ga vezali remenjem da ga bičuju, Pavle upita kapetana koji je tu bio: „Zar je zakonito bičevati rimskoga građanina a da mu ni sudili niste?”

²⁶ Kapetan nato ode zapovjedniku i kaže: „Šta radiš? Taj je čovjek rimski građanin!”

²⁷ Zapovjednik dođe Pavlu i upita: „Jesi li ti Rimljanin?” „Jesam”, odgovori on.

²⁸ „Ja sam to skupo platio”, reče zapovjednik. „A ja sam se s tim rodio”, odgovori mu Pavle.

²⁹ Svi koji su ga trebali ispitivati odmah odstupe od njega. Zapovjednik se prestrašio doznavši da je Pavle Rimljanin, jer ga je on svezao.

Pavle pred Velikim vijećem

³⁰ Sutradan zapovjednik oslobodi Pavla i naredi da se sastanu visoki svećenici i Vijeće. Htio je doznati za šta ga Jevreji optužuju. Zato ga izvede pred njih.