Djela 21 - Biblija Stari i Novi zavjet

Pavlovo putovanje u Jerusalem

¹ Nakon što smo se od njih oprostili, otplovili smo do Kosa, a sutradan do Roda, pa u Pataru.

² Tu smo našli i ukrcali se na lađu za Fenikiju.

³ Kad smo ugledali Kipar, ostavili smo ga lijevo i plovili prema Siriji. Pristali smo u Tiru da lađa iskrca teret.

⁴ Potražili smo učenike i ostali tu sedam dana. Oni su po Duhu nagovarali Pavla da ne ide u Jerusalem.

⁵ Ali kad su prošli ti dani, ipak smo otputovali. Oni su nas svi ispratili do izvan grada, zajedno sa ženama i djecom. Na obali smo kleknuli i pomolili se.

⁶ Pozdravili smo se i ukrcali na lađu, a oni su se vratili kući.

⁷ Otplovili smo tako iz Tira u Ptolemaidu. Tu smo pozdravili braću i ostali s njima jedan dan.

⁸ Idući dan smo otišli u Cezareju i boravili u domu Filipa, navjestitelja Radosne vijesti, jednoga od sedmerice.

⁹ On je imao četiri kćeri, djevice koje su primile dar propovjedanja.

¹⁰ Nakon što smo tu proveli već nekoliko dana, dođe neki Jevrej Agab, koji je također imao dar propovjedanja.

¹¹ On uzme Pavlov pojas i njime sebi sveže noge i ruke. „Ovo govori Sveti Duh”, reče. „Onoga čiji je ovo pojas ovako će vezati Jevreji u Jerusalemu i predati ga u ruke paganima.”

¹² Kad smo to čuli, i mi i mještani počnemo preklinjati Pavla da ne ide u Jerusalem.

¹³ Ali on reče: „Zašto plačete i slamate mi srce? Spreman sam ne samo da budem svezan nego i da umrem u Jerusalemu za ime Gospoda Isusa.”

¹⁴ Kad ga nismo mogli uvjeriti, stali smo i rekli: „Neka bude volja Gospodnja!”

Pavlov dolazak u Jerusalem i susret sa Jakovom

¹⁵ Ubrzo nakon toga spremili smo se i otišli u Jerusalem.

¹⁶ Neki učenici iz Cezareje koji su pošli s nama odvedu nas nekome Mnasonu s Kipra, učeniku od početka, da tu odsjednemo.

¹⁷ Sva su nas braća u Jerusalemu srdačno dočekala.

¹⁸ Sutradan Pavle pođe s nama Jakovu. Tamo su bile i sve starješine.

¹⁹ On ih pozdravi, te im podrobno izloži šta je Bog učinio među paganima kroz njegovu službu.

²⁰ Kad su to čuli, odaju slavu Bogu. Zatim mu rekoše: „Vidiš, brate, hiljade Jevreja također su povjerovali i svi se revnosno drže Zakona,

²¹ a za tebe su im rekli da Jevreje koji žive među paganima učiš na nepokornost Mojsiju, tako što ih poučavaš da ne obrezuju djecu i da se ne drže običaja.

²² Šta da činimo? Sigurno će čuti da si došao.

²³ Uradi zato kako ti kažemo. Među nama su četverica koji su se zavjetovali.

²⁴ Uzmi ih sa sobom i idite se očistiti, te plati da im obriju glave. Tako će svi znati da su te glasine lažne, da si na pravome putu i da poštuješ Zakon.

²⁵ A što se tiče pagana koji su povjerovali, od njih tražimo što smo im napisali u pismu: da ne uzimaju meso žrtvovano idolima, krv, ni udavljeno, te da se klone bluda.”

Navala na Pavla

²⁶ Pavle, dakle, uzme te ljude slijedećeg dana i očiste se, te odu u Hram. Tu oglasi da je njihov zavjet istekao i da će za svakoga od njih prinijeti žrtvu.

²⁷ Upravo se navršavalo sedam dana kad neki Jevreji iz Azije opaze Pavla u Hramu i podjare narod protiv njega. Ščepaju ga

²⁸ vičući: „Izraelci! Upomoć! Evo čovjeka koji poučava protiv naroda, protiv našega Zakona i protiv ovoga mjesta! Čak ga je okaljao dovodeći Grke u njega!”

²⁹ Prije su, naime, u gradu vidjeli s njime Trofima iz Efeza, pa su mislili da je Pavle njega doveo u Hram.

³⁰ Sav se grad uzbuni i nastane metež. Pokupe Pavla, odvuku ga iz Hrama, te odmah zatvore za njim vrata.

³¹ Kad su ga htjeli ubiti, zapovjedniku rimske čete dojave da je u Jerusalemu pobuna.

³² On odmah s vojnicima i kapetanima pojuri tamo. Kad je svjetina vidjela zapovjednika s vojnicima, prestane udarati Pavla.

³³ Zapovjednik priđe, uhvati ga i naredi da ga okuju dvostrukim lancima. Onda počne ispitivati ko je on i šta je uradio.

³⁴ Iz svjetine su jedni vikali jedno, a drugi drugo. Od galame nije mogao ništa razumjeti, pa zato Pavla povede u kasarnu.

³⁵ Kad su došli do stuba, svjetina se tako razjarila da su ga vojnici morali nositi kako bi ga zaštitili.

³⁶ Mnoštvo je išlo za njima i vikalo: „Smaknite ga!”

Pavle se brani ispred svjetine

³⁷ Na ulazu u kasarnu Pavle reče zapovjedniku: „Smijem li šta reći?” „Zar ti znaš grčki?”, upita ga ovaj.

³⁸ „Ti dakle nisi onaj Egipćanin što je nedavno digao pobunu i poveo u pustinju četiri hiljade razbojnika?”

³⁹ Pavle odgovori: „Ja sam Jevrej iz Tarza, mještanin znamenitog grada u Ciliciji. Molim te, dopusti mi da se obratim narodu.”

⁴⁰ Zapovjednik mu dopusti. Pavle stane na stube i mahne rukom narodu. Nastane velika tišina, a on progovori na jevrejskom jeziku: