Djela 20 - Biblija Stari i Novi zavjet

Pavle kreće u Jerusalem

¹ Kad je sva gužva prošla, Pavle pošalje po učenike. Ohrabri ih, pozdravi se s njima i otputuje u Makedoniju.

² Putem je mnogim riječima hrabrio braću u mjestima kroz koja je prolazio. Stigne tako u Grčku

³ i tu ostane tri mjeseca. Baš kad se spremao otploviti natrag u Siriju, dozna da su mu Jevreji postavili zasjedu, pa se odluči vratiti preko Makedonije.

⁴ Pratili su ga Pirov sin Sopater iz Bereje, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj iz Derbe, Timotej i Azijci Tihik i Trofim.

⁵ Otišli su prije nas i sačekali nas u Troadi.

⁶ A mi smo poslije blagdana Beskvasnih hljebova isplovili iz Filipa i za pet dana stigli njima u Troadu, gdje smo ostali sedam dana.

Pavle oživljava Eutiha

⁷ Prvoga dana u sedmici sastali smo se da lomimo hljeb. Pavle je poučavao i budući da je sutradan kanio otputovati, produži govor sve do ponoći.

⁸ U sobi na spratu gdje smo se okupili bilo je mnogo svjetiljki.

⁹ Na prozoru je sjedio mladić Eutih. Kako je Pavle dugo govorio, on tvrdo zaspa i savladan snom padne s trećega sprata. Kad su ga podigli, bio je mrtav.

¹⁰ Pavle siđe, legne po njemu i zagrli ga. Zatim kaže: „Ne uznemirujte se! Duša je u njemu!”

¹¹ Popne se zatim na sprat, razlomi hljeb i jede s njima. Potom je govorio još dugo, sve do zore. Onda otputuje.

¹² A mladića su odveli živa, neizmjerno utješeni.

Pavle susreće efeske starješine

¹³ Mi smo prije Pavla krenuli lađom u As. On je do tamo htio pješice, a dalje s nama lađom.

¹⁴ Kad nam se u Asu pridružio, skupa smo otplovili u Mitilenu.

¹⁵ Odatle smo sutradan doplovili prijeko u Hij, a dan poslije stigli smo u Sam, te sutradan u Milet.

¹⁶ Pavle je, naime, odlučio izbjeći Efez da se ne zadrži u Aziji. Žurio se da, ako bude mogao, stigne u Jerusalem do Pedesetnice.

¹⁷ Ali iz Mileta pošalje u Efez po starješine tamošnje Zajednice.

¹⁸ Kad su došli, reče im: „Znate kako sam postupao od prvoga dana kad sam nogom kročio u Aziju.

¹⁹ Služio sam Gospodu ponizno, u suzama i kušnjama koje su me snašle zbog jevrejskih zavjera.

²⁰ Ipak se nikada nisam sustezao govoriti, u javnosti ili po kućama, sve što bi vam moglo biti korisno.

²¹ Svjedočio sam i Jevrejima i Grcima da se obrate Bogu, te da povjeruju u našega Gospoda Isusa.

²² Sada idem u Jerusalem, sputan u Duhu, ne znajući šta me tamo čeka,

²³ osim što mi Sveti Duh u svakome gradu svjedoči da me čekaju okovi i nevolje.

²⁴ Ali nije mi stalo hoću li živjeti ili ne, već da dovršim svoju trku, djelo koje sam primio od Gospoda Isusa: svjedočiti o Radosnoj vijesti milosti Božije.

²⁵ Sada znam da nijedan od vas, među kojima sam objavljivao Carstvo, neće više vidjeti moga lica.

²⁶ Zato vam danas tvrdim: čist sam od krvi svih vas,

²⁷ jer nisam propustio da vam u potpunosti objavim Božiju nakanu.

²⁸ Pazite na sebe i na stado uz koje vas je Sveti Duh postavio za nadglednike – da napasate Zajednicu Božiju, koju otkupi Svojom krvlju.

²⁹ Znam da će se, kad odem, među vas uvući okrutni vuci, koji ne štede stada.

³⁰ Čak će i neki od vas ustati i iskrivljavati učenje ne bi li odvukli učenike za sobom.

³¹ Zato bdijte! Ne zaboravite da sam tri godine bio s vama i danonoćno, bez prestanka, opominjao svakoga od vas lijući suze.

³² A sada vas povjeravam Bogu i Riječi Njegove milosti, koja vas može izgraditi i dati vam baštinu među svima posvećenima.

³³ Nikada nisam poželio tuđe srebro, zlato ili odjeću.

³⁴ Znate da sam vlastitim rukama radio za svoje potrebe i potrebe svojih pratioca.

³⁵ U svemu sam vam bio primjer kako se treba truditi, pomagati slabima i pamtiti riječi Gospoda Isusa: Blagoslovljenije je davati nego primati.”

³⁶ Kad je to rekao, klekne i pomoli se s njima.

³⁷ Svi su plakali, grlili Pavla i ljubili ga,

³⁸ ražalošćeni, pogotovo što je kazao da nikada više neće vidjeti njegovo lice. Zatim ga isprate na lađu.