Djela 19 - Biblija Stari i Novi zavjet

Pavle u Efezu

¹ Dok je Apolon bio u Korintu, Pavle proputuje gornje krajeve i dođe u Efez. Tamo nađe neke učenike.

² „Jeste li primili Svetoga Duha kad ste povjerovali?”, upita ih. A oni odgovore: „Nismo ni čuli da Sveti Duh postoji.”

³ „Kako ste onda potopljeni?”, upita on. „Ivanovim potapanjem”, odgovore.

⁴ Pavle im reče: „Ivanovo je potapanje bilo potapanje za obraćenje. Sâm je Ivan govorio narodu da vjeruje u Onoga Koji za njim dolazi, u Isusa.”

⁵ Kad su to čuli, budu potopljeni u ime Gospoda Isusa.

⁶ Pavle položi na njih ruke, pa se na njih spusti Sveti Duh, te počnu propovijedati i govoriti tuđim jezicima.

⁷ Bilo ih je svega dvanaestak ljudi.

⁸ Pavle zatim ode u sinagogu i tri je mjeseca hrabro i uvjerljivo raspravljao o Božijem carstvu.

⁹ Ali neki okorjeli i nepokorni ljudi klevetali su Put pred narodom. Pavle zato ode od njih i povede učenike sa sobom. Počne zatim poučavati u školi nekoga Tirana.

¹⁰ To je trajalo dvije godine, dok svi azijski stanovnici, i Jevreji i Grci, nisu čuli Riječ Gospodnju.

Poraz vračarstva

¹¹ Bog je preko Pavlovih ruku činio neobična čudesa.

¹² Ljudi su na bolesne stavljali maramice ili odjeću koja se doticala Pavlove kože, a njihove su bolesti nestajale i zlodusi su izlazili iz njih.

¹³ Tako su i neki Jevreji, koji su išli uokolo istjerujući zloduhe, pokušali nad opsjednutima prizivati ime Gospoda Isusa. Govorili su: „Zaklinjem vas Isusom Kojega Pavle najavljuje!”

¹⁴ Činila su to sedmerica sinova jevrejskoga visokog svećenika Skeve.

¹⁵ Ali zloduh im odgovori: „Isusa i Pavla poznajem, ali ko ste vi?”

¹⁶ I čovjek kojeg je opsjedao zloduh nasrne na njih, te ih tako silovito savlada da su goli i ranjavi pobjegli iz one kuće.

¹⁷ Za to su doznali svi stanovnici Efeza, i Jevreji i Grci. Obuzme ih strah, te počnu veličati ime Gospoda Isusa.

¹⁸ Mnogi koji su postali učenicima priznavali su i otkrivali svoja zla djela.

¹⁹ Bilo ih je mnogo koji su se bavili vradžbinama. Oni donesu knjige i pred svima ih spale. Njihova vrijednost je procijenjena na pedeset hiljada srebrenjaka.

²⁰ Tako se Gospodnja Riječ jako širila i jačala.

²¹ Nakon svih tih zbivanja Pavle odluči u sebi da se vrati u Jerusalem preko Makedonije i Ahaje. „Poslije toga mi valja otići i u Rim”, reče on.

²² Pošalje u Makedoniju dvojicu saradnika u službi, Timoteja i Erasta, a on se još malo zadrži u Aziji.

Pobuna u Efezu

²³ Ali u to vrijeme u Efezu nastane veliki nemir zbog Puta.

²⁴ Neki srebrar Demetrije, koji je izrađivao Artemidine hramiće od srebra, donosio je veliku zaradu zanatlijama.

²⁵ On okupi i sve druge zanatlije koji su se time bavili i reče im: „Ljudi, znate da naše blagostanje zavisi od ovoga posla.

²⁶ A vidite i čujete kako je taj Pavle, ne samo u Efezu nego i u svoj Aziji, uvjerio i odvratio veliko mnoštvo tvrdeći da likovi napravljeni rukama nisu bogovi.

²⁷ Ne govorim, dakako, samo o tome da će naš posao propasti, već i da će se obezvrijediti hram naše velike boginje Artemide, te da će nestati veličanstva one koju poštuje cijela Azija i sav svijet!”

²⁸ Oni se nato razgnjeve i poviču: „Velika je efeska Artemida!”

²⁹ Sav se grad uzbuni. Složno jurnu prema pozorištu vukući za sobom Pavlove saputnike, Makedonce Gaja i Aristarha.

³⁰ Pavle htjede ući među narod, ali mu učenici ne dopustiše.

³¹ Neki njegovi prijatelji, azijarsi, pošalju mu poruku i zamole ga da se ne izlaže opasnosti ulazeći u pozorište.

³² Unutra su svi vikali: jedni jedno, drugi drugo. Vladala je prava zbrka, pa mnogi nisu ni znali zašto su tu.

³³ Svjetina izgura naprijed nekog Aleksandra, jer su ga Jevreji tamo gurali. On podigne ruku i pokuša se obratiti narodu.

³⁴ Ali kad su shvatili da je Jevrej, opet jednoglasno stanu vikati dva sata: „Velika je efeska Artemida!”

³⁵ Na kraju sekretar grada umiri svjetinu i reče: „Efežani! Svako zna da je grad Efez čuvar hrama velike Artemide i njezinog kipa što pade s neba.

³⁶ To je neosporno. Umirite se stoga. Ne činite ništa nepromišljeno!

³⁷ Doveli ste ovamo te ljude, a niti su ukrali šta iz hrama niti su hulili našu boginju.

³⁸ Imaju li pak Demetrije i zanatlije protiv njih kakvu tužbu, sudovi rade i namjesnici su tu. Neka podnesu tužbu!

³⁹ Ima li još kakvih pritužbi, neka se riješe zakonskim putem.

⁴⁰ Bojim se da ćemo zbog ovoga danas biti optuženi za pobunu, jer za sav ovaj metež nema opravdanog razloga.”

⁴¹ To reče i zatim raspusti skup.