Daniel 9 - Biblija Stari i Novi zavjet

Daniel se moli za svoj narod

¹ Prve godine Darija, sina Artakserksova, Međana po porijeklu, koji je vladao kraljevstvom Kaldejaca;

² prve godine njegove vladavine ja, Daniel, primijetim u knjigama broj godina koji mora proći po riječima koje Gospod uputi vjerovjesniku Jeremiji prije no što se svrši razaranje Jerusalema, naime, sedamdeset godina.

³ Tad okrenem lice Gospodu i stanem Ga tražiti molitvama i vapajima za milost. Postio sam, nosio kostrijet i posipao se pepelom.

⁴ Molio sam se Gospodu, Bogu svome, i ispovijedao govoreći: „O, Gospode, silni i veliki Bože, koji održavaš Savez i ljubav postojanu s onima koji Te vole i koji čuvaju odredbe.

⁵ Zgriješili smo, činili nepravdu, bili opaki i neposlušni, odvratili smo se od Tvojih zapovjedi i naredbi.

⁶ Nismo poslušali Tvoje sluge, vjerovjesnike, koji su u Tvoje ime besjedili našim kraljevima, knezovima, očevima, cijelom narodu zemlje.

⁷ Tebi, o, Gospode, pripada pravda, a naša je sramota očita, kako nama tako i muževima Judeje, stanovnicima Jerusalema, cijelom Izraelu, svima onima koji su blizu ili daleko, u svim zemljama u koje su protjerani, sve zbog nevjere koju su počinili protiv Tebe.

⁸ O, Gospode, naša je sramota očita, ona je na našim kraljevima, knezovima i očevima jer smo se ogriješili o Tebe.

⁹ Gospodu, Bogu našem, pripada milost i oprost, jer mi smo se protiv Njega uzdigli

¹⁰ i nismo poslušali glas Gospoda, Boga našeg, slijedeći Njegove zakone koje nam je naložio kroz Svoje sluge vjerovjesnike.

¹¹ Cijeli Izrael se ogriješio o Tvoje zakone, skrenuo je s puta, nije bio voljan slijediti Tvoga glasa. Prokletstvo i zakletva što su zapisani u zakonu Mojsija, sluge Božijeg, snađoše nas, jer smo se ogriješili o Njega.

¹² On je potvrdio Svoju riječ kada je govorio protiv nas i vladara koji nama upravljaju, kad je na nas sručio golemu nevolju. Jer pod cijelim nebom ne postoji ništa slično onome što je snašlo Jerusalem.

¹³ Onako kako je zapisano u Mojsijevu zakonu, tako nas i snađe. No, ipak se nismo ponizno molili za Gospodnju naklonost, nismo se okrenuli od svojih grijeha i uvidjeli sve kroz istinu Tvoju.

¹⁴ Stoga je Gospod održao nevolju i sručio je na nas, jer Gospod Bog je pravedan u svemu što čini, a mi se nismo pokorili Njegovu glasu.

¹⁵ A sada, Gospode Bože, Ti Koji si izveo Svoj narod iz zemlje egipatske silnom desnicom, koji si proslavio ime Svoje – ovoga dana smo griješili, bili smo opaki.

¹⁶ O, Gospode, daj da se Tvoj gnjev i srdžba odvrate od Jerusalema po svim pravednim djelima Tvojim, da se okrene od Tvoje Svete Gore, jer kroz naše grijehe, kroz opakost naših očeva, Jerusalem i njegov narod postadoše poslovica među svima onima koji nas okružuju.

¹⁷ A sada, o, Bože, poslušaj molitvu Tvoga sluge, vapaj milosti, i daj da Tvoje lice zasja nad opustjelim svetištem – učini to zarad sebe.

¹⁸ O, Gospode, prikloni uho i poslušaj. Otvori oči i pogledaj ruševine, grad koji se zove imenom Tvojim. Jer mi Ti ne vapimo zbog naše pravednosti, već zbog Tvoje silne milosti.

¹⁹ O, Gospode, čuj. O, Gospode, oprosti. O, Gospode, obrati pažnju i učini. Ne gubi vrijeme zbog sebe samog, o Bože, zbog Tvoga grada i zbog naroda koji se zove imenom Tvojim.”

Gabrijel odgovara

²⁰ Dok sam tako govorio i molio, dok sam ispovijedao grijeh i prijestupe moga naroda Izraela, dok sam vapio pred Gospodom, Bogom mojim za svetu goru Božiju;

²¹ dok sam tako molio čovjek Gabrijel, kojeg sam najprije vidio u viđenju, doletje u brzom letu za vrijeme večernje žrtve,

²² i pouči me govoreći: „O, Daniele, došao sam da ti pružim spoznaju i objašnjenje.

²³ Na početku tvoga vapaja bi riječ, i ja dođoh da ti to kažem jer si silno voljen. Stoga razmisli o riječima i razumi viđenje.

Sedamdeset sedmica

²⁴ Tvom narodu i tvom svetom gradu se piše sedamdeset sedmica, u njima će se dovršiti sva grešnost, doći će kraj opakosti i iskupljenje prijestupa, da otvore vrata vječnoj pravdi, da zapečate viđenje i vjerovjesnike i posvete mjesto najsvetije.

²⁵ Zato znaj i shvati da će od izgovorene riječi da se obnovi i iznova podigne Jerusalem do dolaska pomazanika, kneza, proći sedam sedmica. Onda će se iznova graditi šezdeset i dvije sedmice, podizati trg i opkop, u vremenu nevolje.

²⁶ A nakon šezdeset i dvije sedmice će pogubiti pomazanika, i neće mu ostati ništa. A narod kneza koji dolazi će srušiti grad i svetište. Svršit će poplavom, i na kraju će ih snaći rat.

²⁷ Tako će s mnogima sklopiti čvrst savez na sedam dana, a na pola sedmice će obustaviti prinošenje žrtava i prinosa. A na krilima grozote će prići jedan koji ruši, sve dok se određeni kraj ne sruči na uništitelja.”