Daniel 6 - Biblija Stari i Novi zavjet

Daniel i lav

¹ Dariju bi milo da nad kraljevstvo postavi stotinu i dvadeset satrapa, da budu po cijelom kraljevstvu,

² a nad njih je podigao tri činovnika. Jedan od njih bijaše i Daniel. Satrapi su njima polagali račune da kralj ne bi pretrpio nekakvu štetu.

³ Daniel se istakne među svim visokim činovnicima i satrapima, jer u njemu bi odličan duh. Tako da je kralj namjeravao da ga postavi nad cijelo kraljevstvo.

⁴ Tad se visoki činovnici i satrapi stanu truditi da nađu razlog da optuže Daniela zarad kraljevstva, ali nisu mogli naći nikakav razlog ili pogrešku. Bio je odan, i na njemu ne bi nikakve greške ili ljage.

⁵ Tad ovi ljudi rekoše: „Nećemo naći nikakvog povoda da optužimo Daniela, osim ako ne pronađemo nešto u vezi s zapovijedima njegovog Boga.”

⁶ Tad se visoki činovnici i satrapi dogovore i dođu pred kralja. Rekoše: „O, kralju Darije! Živio dovijeka!

⁷ Svi visoki činovnici kraljevstva, svi upravitelji i satrapi, svi savjetnici i namjesnici se slažu u tome da bi kralj trebao proglasiti naredbu i zabranu, da će svako ko u sljedećih trideset dana uputi kakvu molbu nekom čovjeku ili božanstvu umjesto tebi, biti bačen u lavovsku špilju.

⁸ A sada kralju, izdaj naredbu, potpiši listinu da ne bude promjena, neka sve bude po zakonu Međana i Perzijanaca, zakonu koji se ne može poništiti.”

⁹ Tako kralj potpiše naredbu i zabranu.

¹⁰ Kada je Daniel saznao za naredbu, ode u svoju kuću, a prozori na gornjem spratu bijahu otvoreni i okrenuti ka Jerusalemu. Tamo se tri puta na dan spuštao na koljena i molio, zahvaljivao se svome Bogu kao što je i ranije činio.

¹¹ Tad se ovi ljudi pojave u dogovoreno vrijeme i nađu Daniela kako se moli i zahvaljuje Bogu.

¹² Zatim priđoše i pred kraljem progovore o naredbi: „O, kralju! Zar nisi potpisao naredbu u kojoj stoji da će svako ko u sljedećih trideset dana zamoli kakvog čovjeka ili božanstvo namjesto tebe, biti bačen u špilju punu lavova?” Kralj odvrati: „Tako je. Određeno je po zakonu Međana i Perzijanaca koji se ne može poništiti.”

¹³ Tad ovi odgovore kralju: „Daniel, jedan od izgnanika iz Judeje, ne mari, o, kralju, ne poštuje zakon koji si potpisao i moli se tri puta na dan.”

¹⁴ Kralj se uznemiri kada ču ove riječi. Ražalostio se i razmišljao kako spasiti Daniela. Tako je bdio sve do zalaska sunca ne bi li ga kako izbavio.

¹⁵ No, ovi ljudi opet po dogovoru dođu pred kralja i kažu: „Znaj, o, kralju, da je ovo zakon Međana i Perzijanaca, i da se nijedna kraljeva zabrana ili naredba ne može izmijeniti.”

¹⁶ Tad kralj izda naredbu, i Daniela dovedu i bace u lavovsku špilju. Kralj mu prije toga poruči: „Neka te izbavi tvoj Bog Kojem tako postojano služiš!”

¹⁷ Potom navale kamen na ulaz špilje, i kralj ga zapečati svojim pečatnjakom i znamenjem svojih velikaša, da se nijedna stvar ne može promijeniti zarad Daniela.

¹⁸ Nakon ovoga kralj je otišao u svoj dvor i cijelu noć postio, ništa mu nije odvraćalo misli i nije mogao zaspati.

¹⁹ Kralj ustane zorom i odmah se zaputi do lavovske špilje.

²⁰ Kad se približio špilji, jaukne, shrvan bolom, zatim vikne Danielu: „O Daniele, slugo živog Boga! Da li te tvoj Bog spasio od lavova?”

²¹ Daniel odgovori: „O, kralju, živio dovijeka!

²² Moj Bog je poslao anđele i oni začepiše lavovske ralje, i ne učiniše mi nikakvo zlo jer sam nevin pred Njim; a i tebi, o, kralju, ne učinih nikakvog zla.”

²³ Tad se kralj silno obraduje i naredi da Daniela izvuku iz pećine. Tako Daniela izvuku iz pećine, i na njemu ne bi nikakvih rana jer se uzdao u svoga Boga.

²⁴ Kralj potom naredi da se dovedu oni ljudi koji su zlonamjerno optužili Daniela, i zapovijedi da se bace u lavovsku špilju zajedno s njihovom djecom i ženama. Lavovi ih pohvataše i podrobiše im kosti prije no što su dotakli dno pećine.

²⁵ Nakon toga kralj Darije uputi pismo svim narodima, pucima i jezicima koji žive na zemlji: „Obilje mira!

²⁶ Naređujem da svi narodi u mome kraljevstvu drhte i da se plaše Danielovog Boga. Jer On je Bog živi, vječiti, Njegovo kraljevstvo nikad neće pasti, vlast Njegova nema kraja.

²⁷ On spašava i izbavlja, On čini čuda i znamenja na nebesima i zemlji; Onaj Koji je spasio Daniela pred silom lavova.”

²⁸ Tako je Daniel uživao u sreći u danima Darijeve vladavine i za vrijeme kraljevanja Perzijanca Kira.