Brojevi 32 - Biblija Stari i Novi zavjet

Ruben i Gad se sele u Gilead

¹ A sinovi Rubenovi i Gadovi imali su mnogo, vrlo mnogo stoke; te ugledaše zemlju jazersku i gileadsku, i gle, to bijaše zemlja pogodna za stočarstvo.

² Tad dođoše Rubenovi sinovi i Gadovi sinovi do Mojsija, svećenika Eleazara i poglavara zajednice pa rekoše:

³ „Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Hešbon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon,

⁴ zemlja na koju je Gospod udario pred zajednicom Izraelovom, pogodna je za stočarstvo, a mi, sluge tvoje, imamo mnogo stoke.”

⁵ Te nastaviše: „Ako smo milosti našli u tvojim očima, onda ćeš zemlju tu darovati svojim slugama kao posjed; ne vodi nas preko Jordana!”

⁶ A Mojsije odvrati Gadovim sinovima i sinovima Rubenovim: „Zar da braća vaša odlaze u rat, a vi da ostanete ovdje?

⁷ Zašto želite srca Izraelovih sinova obeshrabriti da ne odlaze u zemlju koju im je Gospod darovao?

⁸ Tako učiniše vaši očevi kada sam ih poslao iz Kadeš Barnee, da izvide zemlju.

⁹ Stigoše do doline Eškol i ugledaše zemlju: ali obeshrabriše srca Izraelovih sinova tako da ne htjedoše poći u zemlju koju im je Gospod darovao.

¹⁰ I srdžba se Gospodnja rasplamsa tada i on se zakle govoreći:

¹¹ ‘Zaista, oni stariji od dvadeset godina što iz Egipta izađoše neće vidjeti zemlju koju sam obećao Abrahamu, Isaku i Jakovu, zato što me nisu slijedili;

¹² osim Kaleba, sina Jefuneovog, Kenižanina i Jošue, sina Nunovog; jer oni su Gospoda posve slijedili.’

¹³ Tako se raspalila srdžba Gospodnja nad Izraelom, i pustio ih je da lutaju pustinjom četrdeset godina, dok se nije zatro cijeli naraštaj koji je zlo činio u očima Gospodnjim.

¹⁴ I gle, i vi, naraštaj grešnika, podigoste se umjesto očeva vaših, da užarenu srdžbu Gospodnju prema Izraelu još razbuktate!

¹⁵ Ako se odvratite od Njega, On će ih još duže ostaviti u pustinji i cijeli ćete ovaj narod upropastiti!”

¹⁶ A oni opet pristupiše njemu i rekoše: „Želimo torove za stada naša izgraditi i gradove za djecu našu.

¹⁷ A mi ćemo se naoružati i hrabro krenuti pred Izraelovim sinovima dok ih ne dovedemo na njihovo mjesto; ali neka naša djeca ostanu u gradovima tvrdim radi stanovnika ove zemlje.

¹⁸ Nećemo se vratiti dok svaki od Izraelovih sinova ne bude zaposjeo svoju baštinu.

¹⁹ Jer mi nećemo više baštiniti s njima s onu stranu Jordana nego neka nama pripadne baština s ove strane Jordana, prema istoku!”

²⁰ Tad im Mojsije odgovori: „Ako ćete to učiniti, da se pred Gospodom za boj spremite,

²¹ onda krenite. Ko je pod oružjem neka ide na onu stranu Jordana pred Gospoda, dok On ne rastjera Svoje neprijatelje ispred lica Njegovog.

²² A kada pokorite zemlju pred Gospodom, tek se onda vratite. Tako ćete pred Gospodom i Izraelom biti iskupljeni, i neka ova zemlja postane vaše imanje pred Gospodom.

²³ A ako ne učinite ovako, gle, onda ste se o Gospoda ogriješili, i spoznat ćete da će vas vaš grijeh snaći!

²⁴ Te gradite sada gradove za djecu vašu i torove za ovce, i učinite ono što ste obećali.”

²⁵ A sinovi Rubenovi i Gadovi rekoše Mojsiju: „Sluge će tvoje učiniti kako je moj gospodar zapovjedio.

²⁶ Neka djeca naša, žene, imanje i stoka ostanu u gradovima Gileada;

²⁷ a mi, sluge tvoje, svi koji smo pod oružjem, krećemo u boj pred Gospodom, kako je moj gospodar naredio!”

²⁸ Tada Mojsije zbog njih zapovjedi svećeniku Eleazaru, Jošui, sinu Nuna, i poglavarima plemena Izraelovih sinova;

²⁹ i reče im: „Kada sinovi Gadovi i Rubenovi pređu s vama preko Jordana, svi, koji su za borbu pred Gospodom spremni, i kada se zemlja pred vama podloži, onda im dajte zemlju Gilead kao baštinu.

³⁰ Ali ako ne pođu pod oružjem s vama, neka se nastane među vama u zemlji Kanaan.”

³¹ Tad odgovore sinovi Rubenovi i Gadovi: „Kako je Gospod kazao tvojim slugama, tako ćemo učiniti.

³² Pod oružjem ćemo u zemlju Kanaan pred Gospodom poći, da nam ostane naša baština s one strane Jordana.”

³³ Tako Mojsije dodijeli sinovima Gadovim, sinovima Rubenovim i polovici plemena Manašea, sina Josipovog, kraljevstvo Sihona, kralja Amorejaca, te kraljevstvo Oga, kralja Bašana, zemlju uz gradove i cijelo područje unaokolo.

³⁴ I sinovi Gadovi izgradiše Dibon, Atarot i Aroer,

³⁵ Atrot Šofan, Jazer, Jogbohu,

³⁶ Bet Nimru i Bet Haran, gradove tvrde i torove za stada.

³⁷ A sinovi Rubenovi izgradiše Hešbon, Eleale, Kirjatajim,

³⁸ Nebo, Baal Meon, koje preimenovaše, i Šibmu. I gradovima koje izgradiše dadoše druga imena.

³⁹ Sinovi Makira, sina Manašeovog, pođoše u Gilead te ga zauzeše, i rastjeraše Amorejce koji bijahu tamo.

⁴⁰ I Mojsije dodijeli Gilead Makiru, Manašeovom sinu, te se on nastani tamo.

⁴¹ Jair pak, sin Manašeov, pođe i zauze njihova sela te ih nazva „Jairova sela”.

⁴² I Nobah pođe i zauze Kenat i njegova područja i nazva ih po svom imenu „Nobah”.