Brojevi 11 - Biblija Stari i Novi zavjet

Narod se buni

¹ I desi se da se narod poče jadati, i to bijaše jalovo u ušima Gospodnjim. Njegova srdžba se rasplamsa, i oganj Gospodnji se među njima raspali te sažeže krajeve tabora.

² Tad narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Gospodu; tad se ugasi vatra.

³ I nazvaše mjesto Tabera, jer je plamen Gospodnji gorio među njima.

⁴ A ološ koji je bio među njima obuze pohlepa, te i Izraelovi sinovi počeše ponovo plakati i jadikovati: „Ko će nas mesom nahraniti?

⁵ Prisjetismo se kako smo jeli džaba u Egiptu ribe, krastavce, dinje, luk crni i bijeli.

⁶ A sada nam duše sahnu; ničeg osim mane nam nije pred očima!”

⁷ A ona bijaše kao sjeme korijandrovo i nalik na bdelij.

⁸ I narod je trčeći okolo sakupljao te je mljeo žrvnjevima ili tucao stupama, kuhao u kotlu ili pravio od nje kolače; a ukusa bijaše poput kolača prženih u ulju.

⁹ I kada bi noću padala rosa, s njom bi padala i mana.

¹⁰ A Mojsiju ne bijaše pravo kada je čuo narod kako plače u svojim porodicama, svako na ulazu u svoj šator, a Gospodnji gnjev planu.

¹¹ I Mojsije reče Gospodu: „Zašto patiš slugu Svoga? Zašto ne nalazim milosti u očima Tvojim, kad si sav teret naroda ovog na mene navalio?

¹² Zar je od mene potekao, zar ja rodih sav narod ovaj, pa da mi kažeš: ‘Nosi ga na svojim plećima, kao što dojilja nosi dijete, u zemlju koju si obećao njihovim očevima?’

¹³ Odakle mi meso da ga darujem narodu ovom? Jer kukaju i jadikuju preda mnom: ‘Daj nam mesa da jedemo!’

¹⁴ Ne mogu ovaj narod nositi sam; preteško mi je.

¹⁵ I ako tako želiš postupati, ubij me odmah ovdje na mjestu, ako sam milost našao u Tvojim očima da svoje nesreće ne moram više gledati!”

Gospod poziva sedamdeset starješina

¹⁶ Tad Gospod reče Mojsiju: „Skupi sedamdeset muškaraca, najstarije Izraelce, za koje znaš da su predstavnici i najstariji među narodom, i povedi ih pred Šator susreta da tamo kraj tebe stoje.

¹⁷ I sići ću i tu s tobom zboriti: i od duha ću uzeti koji je na tebi te položiti na njih da s tobom nose teret naroda; da ga ne nosiš ti sam.

¹⁸ I narodu ćeš reći: Posvetite se za jutro i meso ćete jesti, jer ste pred očima Gospodnjim plakali i kukali: ‘Ko će nam dati mesa da jedemo? Bilo nam je dobro u Egiptu!’ Zato će vam Gospod dati mesa da jedete:

¹⁹ I nećete ga jesti samo jedan dan, niti dva, ni pet dana, ni deset dana, a ni dvadeset dana.

²⁰ Jest ćete ga mjesec čitav, sve dok vam na nos ne izađe i dok vam se ne ogadi jer ste Gospoda koji je bio među vama odbacili: jer ste pred njim plakali i govorili: ‘Zašto izađosmo iz Egipta?’”

²¹ I Mojsije reče: „Šeststo hiljada je pješaka, među njima sam i ja, a Ti govoriš: ‘Mesa ću im dati za mjesec dana!’

²² Zar se mogu zaklati tolike ovce i goveda da bude dovoljno za njih? Mogu li se uhvatiti sve ribe iz mora kako bi im bilo dosta?”

²³ Tada Gospod reče Mojsiju: „Zar je Gospodnja ruka kratka? Sada ćeš vidjeti hoće li se rečeno desiti ili ne!”

²⁴ Tad Mojsije izađe i narodu prenese riječi Gospodnje; i on skupi sedamdeset muškaraca, starješina naroda i postroji ih oko Šatora susreta.

²⁵ Tad Gospod siđe u oblaku i s njim je razgovarao te uzevši od duha koji je bio na njemu i položivši ga na onih sedamdeset starješina. I desi se, da oni počnu predskazivati kada duh na njih dođe; ali poslije nikada više.

²⁶ A dva čovjeka ostadoše u taboru. Jedan se zvao Eldad, drugi Medad, a duh je bdio i na njima, jer bijahu kao starješine popisani, ali nisu otišli pred Šator susreta; nego su predskazivali u logoru.

²⁷ Tad neki dječak otrča i ispriča to Mojsiju, govoreći: „Eldad i Medad predskazuju u logoru!”

²⁸ Tad Jošua, sin Nunov, koji je služio Mojsija još od mladosti svoje, uzme riječ i kaza: „Mojsije, gospodaru, ušutkaj ih!”

²⁹ A Mojsije mu odgovori: „Zar si zavidan zbog mene? Ah, kad bi čitav narod Gospodnji predskazivao! Kad bi Gospod svoj duh na njih spustio!”

³⁰ Potom se Mojsije vrati u tabor sa starješinama izraelskim.

Prepelice

³¹ Tada se podigne vjetar od Gospoda i nanese prepelice sa mora i saspe ih kraj tabora, na dan hoda s ove i s one strane tabora, oko dva lakta od zemlje.

³² Tad narod pođe skupljati prepelice, taj dan i tu noć, te cijeli sljedeći dan. Onaj koji je najmanje sabrao imao je deset gomera. Zatim ih razastriješe oko tabora.

³³ Ali dok im je meso još bilo među zubima, i dok ga još ne pojedoše razgnjevi se Gospod na narod te ga udari strašnim pomorom.

³⁴ Zato prozvaše to mjesto Kibrot Hataava, jer tu pokopaše one koji su bili pohlepni.

³⁵ I pođe narod iz Kibrot Hataava u Haserot. I u Haserotu se utabori.