Brojevi 10 - Biblija Stari i Novi zavjet

Srebrene trube

¹ I Gospod reče Mojsiju:

² „Izradi dvije srebrene trube, neka budu kovane, i njima sazivaj zajednicu i zapovijedaj četama pokret.

³ Neka se sva zajednica sakupi ispred ulaza u Šator susreta kada obje zatrube.

⁴ A kada samo jedna zatrubi, neka se kraj tebe sakupe poglavari, vođe nad hiljadama Izraela.

⁵ A kada zatrube uzbunu, neka se tabori na istoku pokrenu

⁶ A kada dva puta zatrubite uzbunu, neka se pokrenu tabori na jugu; neka se zatrubi uzbuna kada moraju poći.

⁷ No, kada se zajednica treba skupiti, zatrubite jednom, i nemojte uzbunu trubiti.

⁸ I neka svećenici, Aronovi sinovi, zatrube, i neka je to za vas i potomke vaše vječna obaveza.

⁹ I kada u zemlji svojoj u boj pođete protiv neprijatelja koji udari na vas glasno zatrubite, da se spomente pred Gospodom, vašim Bogom, i da spašeni budete od neprijatelja vaših.

¹⁰ Ali u danima radosti vaše, bilo da se radi blagdanu ili početku mjeseca, zatrubite pri prinosu paljenica i pomirnica vaših, kako bi vam to bio spomen pred Bogom; Ja, Gospod, Bog sam vaš.”

Izrael napušta Sinaj

¹¹ I desi se dvadesetog dana, u drugom mjesecu, godine druge, da se oblak podiže nad Svetištem.

¹² I Izraelovi sinovi pođoše iz pustinje Sinaj, a oblak stade u pustinji Paran.

¹³ Prvi put pođoše po naredbi Gospodnjoj datoj Mojsiju.

¹⁴ I prva pođe zastava sinova Judinih, po četama svojim; i vođa vojske njihove bijaše Nahšon, sin Aminadabov.

¹⁵ A vođa vojske plemena sinova Jisakarovih bijaše Netanel, sin Suarov.

¹⁶ Vođa vojske plemena sinova Zebulona bijaše Eliab, sin Helonov.

¹⁷ Potom rastaviše Svetište i Geršonovi i Merarijevi sinovi pođoše, kao nosioci Svetišta.

¹⁸ Zatim pođe zastava sinova Rubenovih, po četama svojim; i vođa vojske njihove bijaše Elisur, sin Šedeurov.

¹⁹ A vođa vojske plemena sinova Simeona bijaše Šelumiel, sin Surišadajev.

²⁰ I Elijasaf, sin Deuelov, bijaše vođa plemena sinova Gadovih.

²¹ Zatim pođoše i Kohatovci, nosioci Svetišta; podigoše Svetište dok ovi stigoše.

²² Potom pođe zastava sinova Efrajimovih, po četama svojim; i vođa vojske njihove bijaše Elišama, sin Amihudov;

²³ te Gamaliel, sin Pedahsurov, bijaše vođa vojske plemena sinova Manašea.

²⁴ I Abidan, sin Gidonijev, bijaše vođa plemena sinova Benjaminovih.

²⁵ Zatim pođe zastava sinova Danovih, kao zalazna straža, po četama svojim; i Ahiezer, sin Amišadajev, bijaše vođa njihove vojske.

²⁶ I Pagiel, sin Okranov, bijaše vođa vojske plemena sinova Ašerovih;

²⁷ te Ahira, sin Enanov, bijaše vođa vojske plemena sinova Naftalijevih.

²⁸ Tim redom pođoše sinovi Izraelovi, po vojskama svojim; tačno tako krenuše na put.

²⁹ I Mojsije reče Hobabu, sinu Reuela, Madijaninu, tastu: „Polazimo na ono mjesto za koje Gospod reče: ‘Vama ću ga darovati!’ Pođi s nama, želimo ti dobro činiti; jer Gospod je Izraelu dobro dodijelio!”

³⁰ Ali on odgovori: „Ne želim poći s vama, već se želim vratiti porodici i zemlji svojoj!”

³¹ A Mojsije odvrati: „Ne napuštaj nas još! Jer ti znaš gdje se možemo taboriti u pustinji, ti ćeš biti naše oko!

³² A ako pođeš s nama, želimo i tebi dati ono dobro koje Gospod nama dodijeli.”

³³ Tako pođoše od brda Gospodnje tri dana putujući, a Kovčeg saveza je putovao ispred njih na tri dana udaljenosti kako bi im izvidili odmorište.

³⁴ I oblak Gospodnji je preko dana bio iznad njih kako bi pošli iz tabora.

³⁵ I desi se, kada Kovčeg pođe, da Mojsije rekne: „Ustani Gospode, da se raspu neprijatelji Tvoji i da pred Tobom bježe oni što Te preziru!”

³⁶ A kada je mirovao, on bi govorio: „Vrati se, o Gospode, k mnoštvu hiljada Izraela!”