2. Samuelova 3 - Biblija Stari i Novi zavjet

Abner i David

¹ Rat između Šaulovog i Davidovog doma potraja još dugo. No, David je postojano jačao, dok je Šaulov dom sve više slabio.

² U Hebronu se Davidu rodiše sinovi. Njegov prvorođeni sin se zvao Amnom, majka mu bijaše Ahinoama iz Jizreela,

³ a drugi Kileab, majka mu bijaše Abigajila, Nabalova žena iz Karmela; treći bijaše Abšalom, sin Maake, kćeri gešurskog kralja Tolmaja.

⁴ Četvrti bijaše Adonija, Hagitin sin, a peti Šefatja, sin Abitale,

⁵ šesti Jifteam, kojeg rodi Egla, žena Davidova; svi se rode Davidu u Hebronu.

⁶ Sve dok je trajao rat između Šaulovog i Davidovog doma, Abner se učvršćivao u Šaulovom domu.

⁷ No, Šaul je imao suložnicu, zvala se Rispa, i bila je kći Ajasa. I Išbaal upita Abnera: „Zašto si legao sa suložnicom moga oca?”

⁸ No, Abner se veoma razljuti zbog Išbaalovih riječi pa odgovori: „Zar sam ja pasja glava u Judi? Još danas činim dobro domu oca tvoga Šaula, njegovoj braći i prijateljima; nisam te predao u Davidove ruke. I ti me danas optužuješ za prijestup s tom ženom?

⁹ Neka Bog Abneru učini zlo i još više ako ne učinim ono za što se Gospod zakleo Davidu:

¹⁰ da otmem kraljevstvo Šaulovom domu i da uzdignem Davidovo prijestolje nad Izraelom i Judom, od Dana pa sve do Beer-Šebe!”

¹¹ Tad se Išbaal toliko prestraši da ne odgovori na Abnerove riječi.

¹² No, Abner odmah pošalje glasnike Davidu sa porukom: „Kome pripada zemlja?” I dalje mu poruči: „Sklopi savez sa mnom! Gle, neka je moja desnica uz tebe kako bi cijeli Izrael prešao na tvoju stranu!”

¹³ I David odvrati: „Dobro, sklopit ću savez sa tobom; no, jedno tražim od tebe: nećeš vidjeti moga lica dok mi ne dovedeš Mikalu, Šaulovu kćer, kad budeš dolazio da staneš preda me!”

¹⁴ Tad David pošalje glasnike Išbaalu, Šaulovu sinu, pa mu poruči: „Daj mi moju ženu Mikalu, koju sam osvojio za stotinu filistejskih kožica!”

¹⁵ Išbaal pošalje po nju i naredi da je uzmu od njenog muža Paltiela, sina Laišovog.

¹⁶ No, muž ju je slijedio i plakao za njom sve do Bahurima, ali Abner mu tada naredi: „Hajde, vrati se!” I on se vrati.

¹⁷ A Abner održi vijeće sa starješinama Izraela pa im reče sljedeće: „Već ste ranije priželjkivali da David postane vaš kralj.

¹⁸ Sada to sprovedite u djelo! Jer Gospod je govorio o Davidu ovim riječima: Izbavit ću Svoj narod Izrael iz šaka Filistejaca i svih neprijatelja njegovih rukom Svoga sluge Davida!”

¹⁹ Abner je besjedio i pred Benjaminovcima, a zatim je otputovao da pred Davidom u Hebronu kaže sve ono što je bilo drago Izraelu i cijelom domu Benjamin.

²⁰ A David pripremi gozbu Abneru i dvadeseterici njegovih ljudi nakon što stigoše u Hebron.

²¹ I Abner reče Davidu: „Poći ću i skupiti cijeli Izrael svome gospodaru, kralju, da bi sklopili savez sa tobom i da postaneš kralj nad svim što ti srce priželjkuje!” Tako David otpusti Abnera, i ovaj otputuje u miru.

Joab i Abner

²² I gle, Joab i Davidove sluge se vrate iz jednog pohoda uz bogat plijen. No, Abner više nije bio u Hebronu, nego ga je David pustio, tako da je otputovao u miru.

²³ A kada je Joab stigao sa cijelom vojskom, izvijeste ga ovim riječima: „Kralju je dolazio Abner, Nerov sin, a ovaj ga je otpustio tako da je otputovao u miru!”

²⁴ Tad Joab ode kralju pa ga upita: „Šta si učinio? Gle, Abner ti je došao! Zašto si dopustio da ode, da otputuje gdje mu je volja?

²⁵ Pa ti poznaješ Abnera, Nerovog sina. On je došao da te prevari i da sazna kuda se krećeš i da vidi sve što činiš!”

²⁶ A kada je Joab izašao od Davida, pošalje glasnike za Abnerom, i oni ga sustignu kraj bunara Sira i vrate nazad. No, David nije ništa znao o tome.

²⁷ Kada je Abner ponovo došao u Hebron, dođe Joab i odvede ga u kapije da bi sa njim mirno razgovarao; i tamo ga smrtno rani u stomak – učinio je to zbog krvi svoga brata Asahela.

²⁸ Kad je David potom saznao šta se desilo, reče: „Moje kraljevstvo i ja smo dovijeka nevini zbog krvi Abnera, Nerova sina!

²⁹ Ali neka krv padne na Joabovu glavu i na cijeli dom njegovog oca, i neka Joabov dom nikada ne bude bez čovjeka koji pati od kakvog izljeva ili šuge, bez čovjeka koji će se na štake oslanjati, ili onih koji će stradati od mača ili oskudijevati bez hljeba!”

³⁰ Tako Joab i njegov brat Abišaj ubiju Abnera, jer je pogubio njihovog brata u boju u Gibeonu.

³¹ No, David se obrati Joabu i cijelom narodu koji je bio sa njim: „Razderite haljine na sebi i opasajte se vrećama, zapjevajte tužaljku za Abnera!” A kralj David je išao za nosilima.

³² Kad Abnera sahraniše u Hebronu, kralj podiže glas i poče naricati kraj Abnerovog groba; i sav je narod plakao.

³³ I kralj zapjeva tužaljku Abneru: „Zar da Abner umre, onako kako ludaci stradaju?

³⁴ Ruke ti ne bijahu svezane, nit ti noge okovaše stradao si onako, kako se pada od ruku sinova zla!” Tad narod još jače zaplaka.

³⁵ I cijeli narod priđe da Davidu pruži hljeba dok je još bio dan. A David se zakle govoreći: „Neka mi Bog učini ovo zlo i još gore ako okusim hljeba ili bilo što drugo dok sunce ne zađe!”

³⁶ I cijeli narod to počuje i bude im milo; sve što je kralj činio narod je smatrao dobrim.

³⁷ Sav narod i cijeli Izrael shvate toga dana da nije bio kraljev naum da ubije Abnera, sina Nerova.

³⁸ I kralj poruči svojim slugama: „Zar ne znate da je danas pao knez i velikan u Izraelu?

³⁹ Slabašan sam danas, iako sam pomazan za kralja; i ovi ljudi, sinovi Sarvijini, prejaki su za mene. Neka Bog plati zločincu prema njegovu zlu!”