2. Samuelova 22 - Biblija Stari i Novi zavjet

Davidova pjesma zahvalnica

¹ David toga dana spjeva riječi ove pjesme, na dan kada ga je Gospod spasio iz ruku svih njegovih neprijatelja, i iz Šaulove ruke.

² Pjevao je:

³ „Bog je moja stijena, iza nje se krijem štit moj i rog moga spasenja, neosvojiva tvrđava i zbjeg spasilac moj, koji me od nasilja izbavlja!

⁴ Gospoda, visoko slavljenog, sazvah – i bijah izbavljen od dušmana svojih!

⁵ Jer me zapljusnuše valovi smrti bujice Beliala me zgroziše;

⁶ zarobiše me okovi carstva smrti snađoše me zamke smrtne.

⁷ U tjeskobi svojoj sazvah Gospoda i zavapih Bogu svome; On ču moj glas u Svome hramu vapaji moji dopriješe do ušiju Njegovih.

⁸ Tad zemlja zadrhta cijela; temelji neba se uzdrmaše sve se strese od gnjeva Njegova.

⁹ Dim izbi iz Njegovih nozdrva a vatra žarka iz usta Njegovih; žar iz njih poteče.

¹⁰ On nagnu nebesa i siđe, a tama bijaše pod Njegovim stopalima.

¹¹ Pođe na Kerubu i doletje tako, pojavi se na krilima vjetra.

¹² Tamu načini šatorom Svojim, tmurne vode, oblake guste.

¹³ Pred njim u bljesku žar izgara.

¹⁴ I Gospod zagrmi sa nebesa, Najviši pusti glas.

¹⁵ Ispali i rasu strijele, munju svoju te ih prestraši.

¹⁶ Tad se ukaza morsko tlo i temelji Zemlje se razotkriše pred tutnjavom Gospodnjom pred hukanjem srdžbe ljute!

¹⁷ Obuhvati me Svojom rukom i izvuče iz voda nabujalih;

¹⁸ izbavi me od moćnog neprijatelja, od prezritelja presilnih.

¹⁹ Spopadoše me u danima nevolje, no Gospod bijaše oslonac moj.

²⁰ Izvede me van u prostranstva, oslobodi me, jer Mu bijah drag.

²¹ Gospod mi vrati po pravednosti mojoj, po čistoći mojih ruku me nagradi;

²² Jer Gospodnje staze sam čuvao i nikada nisam otpao od Boga svoga,

²³ nego sam štovao sve odredbe Njegove i od zapovijedi Njegovih ne skretah,

²⁴ prionuh uz Njega sav i čuvah se vlastitoga grijeha.

²⁵ Zbog toga mi Gospod vrati po pravednosti, po besprijekornosti u očima Njegovim.

²⁶ Nevinoga dobrotom snalaziš, a pravednome pravdom uzvraćaš

²⁷ Ah, dobrome Ti dobro daješ, no lukavome na put staješ!

²⁸ Jer Ti spašavaš siroti narod, a pogledom koriš ponosne – staješ protiv njih!

²⁹ Jer Ti si Gospode, svjetlost moja koja tamu obasjava;

³⁰ sa Tobom jurišam na ratnike, s Bogom mojim zidine preskačem.

³¹ Taj Bog! Svijet je Njegov savršen! Objavljena riječ Gospodnja; štit je svima koji se u Njega uzdaju!

³² Jer ko je Bog osim Gospoda, ko je stijena osim Boga našeg?

³³ Bog je onaj koji me snagom krijepi i staze moje besprijekornima čini.

³⁴ Noge mi poput košutinih čini i postavlja me na visine;

³⁵ ruke moje ratu uči a mišice mjedenom luku.

³⁶ Daješ mi štit spasenja veliča me dobrota Tvoja.

³⁷ Put krčiš koracima mojim sigurnim ih činiš.

³⁸ Progonio sam i uništio neprijatelje; dok ih ne iskorijenih posve.

³⁹ Nadvladao sam ih i razbio da se nikada više ne uzdignu; pod noge mi potpadoše.

⁴⁰ Opasao si me silom za boj na koljena si stjerao one što se protiv mene digoše.

⁴¹ Leđa neprijatelja si okrenuo, istrijebio sam one koji me preziraše

⁴² Jaukali su, ali ne bijaše suca; jaukali Gospodu, ali On ne odvrati.

⁴³ U prašinu ih smrvih, kao prljavštinu ih pogazih, sravnih posve.

⁴⁴ Spasio si me od svađa naroda moga, održao kao poglavara neznabošaca; narod koji ne poznavah mi služi.

⁴⁵ Tuđi sinovi mi laskaju, slušaju svaku riječ moju,

⁴⁶ očajni su sinovi tuđi i drhteći izlaze iz utvrda svojih.

⁴⁷ Gospod živi! Neka je slava mojoj stijeni! Neka je uzvišen Bog, gospodar stijena!

⁴⁸ Bog koji mi osvetu darova, koji mi narode podloži,

⁴⁹ koji dade da uteknem od neprijatelja svojih! Uzvisio si me nad dušmanima, spasio od nasilnika!

⁵⁰ O Gospode, zato ću Te slaviti među narodima, pjevati slavu imenu Tvome,

⁵¹ Tebi, koji je svome kralju darovao pobjede silne, koji milost daje pomazaniku, Davidu i potomcima njegovim dovijeka.”