2. Samuelova 12 - Biblija Stari i Novi zavjet

Natanova besjeda i Davidovo pokajanje

¹ Gospod pošalje Natana Davidu, i on došavši k njemu reče: „U jednom gradu bijahu dva čovjeka, jedan bogataš, a drugi siromah.

² Bogataš je imao mnogo ovaca i goveda,

³ a siromah nije imao ništa do jedne ovčice koju bješe kupio. Hranio ju je tako da je odrasla uz njegovu djecu; jela je od njegovog zalogaja i pila iz njegove čaše, drijemala je u njegovom krilu i bila mu kao kći.

⁴ No, kada je nekakav putnik došao u posjetu bogatašu, ovome bi žao uzeti kakvu ovcu ili govedo iz svoga stada da bi putniku spremio gozbu. Tad uzme siromahu ovčicu i spremi je svome gostu.”

⁵ Tad David ljuto planu zbog takva čovjeka, i reče Natanu: „Čovjek koji je ovako postupio sigurno zaslužuje smrt!

⁶ Neka zato višestruko plati i nadoknadi ovčicu jer je tako postupio i nije imao milosti!”

⁷ Tada Natan vikne: „Ti si taj čovjek! Ovako poručuje Gospod, Bog Izraela: ‘Pomazao sam te kao kralja nad Izraelom, spasio sam te iz Šaulovih ruku;

⁸ zaista, dao sam ti dom tvoga gospodara, uz to sam i žene njegove predao u tvoje krilo, i pružio sam ti dom Izraela i Jude; a da je to bilo premalo dodao bih još i ovo i ono.

⁹ Zašto si prezreo Gospodnju Riječ i učinio ono što je zlo u Njegovim očima? Hetita Uriju si mačem pogubio, i oteo si njegovu suprugu i učinio je svojom ženom; no, njega si ubio mačem Amonaca!

¹⁰ Zato se i od tvoga doma mač više neće vječno zauzdavati; zato što si prezreo Mene i oteo suprugu Urije, Hetita, i učinio je svojom ženom!’

¹¹ Ovo su riječi Gospoda: ‘Survat ću nesreću na te iz tvoga doma; pred tobom ću uzeti tvoje žene i dati ih tvome bližnjem, da usred dana legne sa njima!

¹² Jer ti si sve ovo potajno učinio, a ja ću ovo učiniti pred svim Izraelom i usred bijela dana!’”

¹³ Tad David zavapi Natanu: „Ogriješio sam se o Gospoda!” A Natan odgovori: „Gospod ti je oprostio; nećeš umrijeti!

¹⁴ No, pošto si Gospodnjim neprijateljima dao povoda da ogovaraju, desit će se da će tvoj sin, koji će ti se roditi, sigurno umrijeti!”

¹⁵ I Natan ode kući. I Gospod udari na dijete koje rodi Urijeva žena, tako da se nasmrt razboljelo.

¹⁶ I David se molio Gospodu za dječaka; postio je i noćima ležao na goloj zemlji.

¹⁷ Tad starješine pođu njegovom domu, htjedoše ga podignuti sa zemlje, ali on to nije dopuštao, i nije okusio nijedan zalogaj od onoga što mu nudiše.

¹⁸ I dijete izdahne sedmoga dana. A Davidove sluge se zabrinuše kako da ga obavijeste o smrti dječaka, jer su mislili: „Gle, pokušali smo govoriti sa njim dok je dijete bilo živo i nije nas htio poslušati; koliko će ga tek boljeti sada kada kažemo: ‘Dijete je mrtvo!’”

¹⁹ No, David primijeti da sluge šapuću i tajno razgovaraju; tad shvati da je dijete mrtvo i upita sluge: „Je li dječak umro?” A oni odgovoriše: „Umro je.”

²⁰ Tad se David podigne sa zemlje, sapere se i pomaže, obuče druge haljine i ode u dom Gospodnji pa se pomoli. Potom dođe kući i zapovijedi da mu donesu hljeba, i počne jesti.

²¹ Tad ga sluge upitaše: „Šta znači sve to što činiš? Plakao si i postio dok je dijete bilo živo, a sada si se uzdigao i jedeš kada ga je snašla smrt?”

²² A on odgovori: „Plakao sam i postio dok je dijete živjelo jer sam mislio: ‘Ko zna hoće li mi Gospod iskazati milost, tako da dječak preživi?’

²³ No, što bih sada postio kada je umro? Mogu li ga povratiti u život? Ja ću sigurno otići k njemu, ali on mi se više nikad neće vratiti!”

²⁴ A David je tješio svoju ženu Batšebu, potom joj priđe i legne sa njom. I ona rodi dijete i da mu ime Salomon, i Gospod ga zavoli.

²⁵ I da mu objavu kroz vjerovjesnika Natana te mu nadjene ime Jedidja, po volji Gospodnjoj.

²⁶ A Joab navali na amonsko mjesto Rabu i osvoji kraljevski grad.

²⁷ Potom pošalje glasnike Davidu poručivši: „Navalio sam na Rabu i osvojio grad uz vodu.

²⁸ Zato skupi preostali narod, opsjedni grad i osvoji ga, da ga ne osvojim ja i da ne bude nazvan mojim imenom!”

²⁹ I David skupi cijeli narod i krene na Rabu, navali na grad i osvoji ga.

³⁰ Zatim skine krunu sa kraljevog čela, bijaše teška jedan talent zlata i ukrašena dragim kamenjem; i njome ovjenčaše Davidovo čelo. Iznio je i mnogo plijena iz grada.

³¹ I narod odvede iz grada, rasporedi ga kraj testera, teškog alata i željeznih sjekira, i kalupa za cigle. Tako postupi sa svim gradovima Amonaca, a potom se sa cijelim narodom vrati u Jerusalem.