2. Samuelova 1 - Biblija Stari i Novi zavjet

David žali za Jonatanom i Šaulom

¹ Desi se nakon Šaulove smrti da se David vrati iz boja protiv Amalećana, i da dva dana ostane u Siklagu.

² Trećeg dana dođe jedan čovjek iz Šaulove vojske, haljine mu bijahu poderane, a kosa mu bijaše puna zemlje; tad priđe Davidu, pokloni mu se i padne ničice na zemlju.

³ David ga upita: „Odakle dolaziš?” A on odgovori: „Pobjegao sam iz izraelske vojske!”

⁴ A David nastavi propitivati: „Šta je bilo? Govori!” A on reče: „Narod je pobjegao iz boja, a mnogi su izginuli i stradali; Šaul i njegov sin Jonatan su mrtvi!”

⁵ A David ponovo upita mladića: „Kako znaš da su Šaul i njegov sin Jonatan poginuli?”

⁶ A mladić, koji mu to saopći, nastavi: „Slučajno sam prolazio gorjem Gilboa, kad gle, vidjeh Šaula kako se oslonio na svoje koplje, a bojna kola i konjica ga je gonila.

⁷ No, on se okrenuo i ugledao mene pa me dozvao, a ja sam odgovorio: ‘Evo me ovdje!’

⁸ A on me potom upitao: ‘Ko si?’ Na to sam mu ja odgovorio: ‘Ja sam Amalećanin!’

⁹ Tad me on zamoli ovako: ‘Ta priđi i ubij me, bunilo me spopalo, a još nisam izgubio svijest!’

¹⁰ Tako mu priđoh i usmrtih ga. Dobro sam znao da neće preživjeti pad. Uzeo sam krunu sa njegove glave i narukvicu sa njegove ruke, i evo, donio sam ih tebi, gospodaru!”

¹¹ Tad David zgrabi svoje haljine i razdere ih na sebi, a tako učiniše i svi ljudi koji bijahu s njim.

¹² Počnu naricati i plakati, i postili su sve do večeri zbog Šaula, zbog njegovog sina Jonatana, zbog Gospodnjeg naroda i doma Izraelovog koji izginu od mača.

¹³ Tad se David obrati mladiću koji mu je prenio ove vijesti: „Čiji si?” A on odvrati: „Sin sam jednog stranca, Amalećanina.”

¹⁴ A David ga upita: „Kako? Zar te nije bilo strah dignuti ruku na pomazanika Gospodnjeg i ubiti ga?”

¹⁵ I David pozove jednog od svojih mladića pa mu naredi: „Dođi i ubij ovog čovjeka!” I on ga udari, i ovaj umre.

¹⁶ A David mu dovikne: „Neka krv tvoja padne na tvoju glavu! Jer si vlastitim ustima posvjedočio i rekao: ‘Ubio sam pomazanika Gospodnjeg!’”

Davidova tužaljka za Šaulom i Jonatanom

¹⁷ Tad David zapjeva ovu tužaljku za Šaulom i njegovim sinom Jonatanom,

¹⁸ i zapovijedi da je nauče Judini sinovi. Gle, zapisana je u knjizi pravednika:

¹⁹ „Tvoj ukras, o Izraele, potučen na gori leži o, kako padoše junaci!

²⁰ Ne širite vijest u Gatu, ne pronosite je ulicama Aškalona, da ne likuju kćeri Filistejaca, da se ne vesele kćeri neobrezanih!

²¹ Ah gore gilboške, neka na vas ne padne ni rosa ni kiša, da polja ne bude, sa kojih stižu žrtve uzdizane; jer je tamo sramno zbačen štit junački, Šaulov štit, kao da nije uljem pomazan!

²² Krv ubijenih, mast junaka, Jonatanov luk nikad mašio nije, nit je mač Šaulov ostao suh.

²³ Šaul i Jonatan, ljubljeni i mili u životu, ni u smrti rastavljeni nisu; bijahu brži no orlovi, jači no lavovi.

²⁴ Kćeri Izraelove, naričite za Šaulom, koji vas je bogato u grimiz odijevao, koji vam je haljine krasio zlatom!

²⁵ Kako junaci padoše usred boja! Jonatan leži ubijen na uzvisinama!

²⁶ Žalim te, brate Jonatane; mnogo sam te volio! Divna mi bijaše ljubav tvoja, draža no ljubav žene!

²⁷ O kako padoše junaci, kako je skršeno oružje bojno!”