2. Ljetopis 6 - Biblija Stari i Novi zavjet

Salomonova molitva

¹ Tad je Salomon kazao sljedeće: „Gospod je kazao da Mu je volja boraviti u tami.

² Ali ja sam Ti sagradio Hram, da u njemu budeš na vijeke vijekova.”

³ Tad se kralj okrene i blagoslovi cijelu Izraelovu zajednicu koja se tu bijaše skupila.

⁴ I on nastavi govoriti: „Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraela, koji je Svojim ustima govorio mome ocu Davidu i koji je vlastitom rukom ispunio sve što je obećao; a potom je kazao:

⁵ ‘Od onoga dana kada sam Svoj narod izveo iz zemlje Egipat, nikada nisam među svim plemenima Izraelovim izabrao grad da Mi se tamo gradi Hram, da tamo boravi Moje ime, a nisam izabrao ni čovjeka koji će biti knez nad Mojim narodom Izraelom.

⁶ Ali izabrao sam Jerusalem da tamo stanuje Moje ime, i Davida sam odabrao da bude postavljen nad Moj narod Izrael.’

⁷ Zaista, moj otac David je imao želju i u dubini svoga srca je priželjkivao da Gospodnjem imenu, Bogu Izraela, izgradi Hram.

⁸ No, Gospod je poručio mome ocu: ‘To što ti je bilo srcu drago da Mome imenu izgradiš Hram, što ti je to bila želja, to ti se kao dobro pripisuje,

⁹ ali ti nećeš sagraditi Hram, nego tvoj sin koji će poteći od tebe, on će izgraditi Hram Mome imenu!’

¹⁰ I Gospod je dao da se ispune Njegove riječi, sve ono što je kazao, jer ja sam došao na mjesto moga oca Davida i sjedim na prijestolju Izraela, onako kako je Bog rekao, i izgradio sam Gospodnjem imenu, Bogu Izraela, Hram.

¹¹ Položio sam u njega Kovčeg, u kojem je Gospodnji savez koji je sklopio sa sinovima Izraelovim.”

¹² Tad stane pred Gospodnji žrtvenik, ispred sve zajednice Izraelove i raširi svoje ruke.

¹³ Salomon je dao da se izradi mjedeno podnožje i da se postavi nasred hramskog vrta. Bilo je pet lakata dugo, pet široko i visoko tri lakta. Tako se popne na podnožje pa klekne na koljena pred cijelom Izraelovom zajednicom i ruke pruži ka nebu.

¹⁴ Zatim poče moliti ovim riječima: „O Gospode, Bože Izraela! Nema boga koji Ti je ravan i sličan, ni na nebu, ni na zemlji, jer Ti čuvaš Savez i daješ milost Svojim slugama, koji iz sveg srca hode pred Tobom,

¹⁵ od Tebe koji si ispunio sve što si obećao Svome sluzi Davidu, mome ocu; sve što si kazao vlastitim ustima Tvoje su ruke ispunile, i sve bi onako kako je danas.

¹⁶ A sada, Gospode, o Bože Izraela, ispuni sve ono što si obećao Svome sluzi Davidu, mome ocu, kada si govorio: ‘Neće ti nedostajati čovjek pred Mojim licem koji će sjediti na Izraelovom prijestolju, ako tvoji sinovi budu slijedili stazu, ako budu hodili u Mom zakonu, onako kako si ti preda Mnom išao!’

¹⁷ Daj Gospode, Bože Izraela, da se ostvari riječ koju si uputio Svome sluzi Davidu!

¹⁸ No, da li Bog zaista boravi među ljudima na zemlji? Gle, nebo i neba svih nebesa Te ne mogu obuhvatiti, kako da to učini ovaj Hram koji sam Ti izgradio!

¹⁹ Osvrni se na molitvu i vapaj Tvoga sluge, o Gospode, Bože moj, da uslišiš zov i molitvu koju Tvoj sluga pred Tebe donosi.

²⁰ Daj da Tvoje oči zorno stražare nad ovim Hramom svakog dana i svake noći, nad ovim mjestom za koje si kazao da ćeš tamo postaviti Svoje ime, da uslišiš molitvu koju Tvoj sluga moli okrenut ovom mjestu.

²¹ Počuj molitve i vapaje Tvoga sluge i naroda Izraela, koje će upućivati okrenuti ovom mjestu! Čuj ih na mjestu Svoga doma, na nebesima, a kada ih čuješ, onda oprosti!

²² Kada se neko ogriješi o svoga bližnjeg, kada mu nametnu zakletvu kojom mu se valja kleti, a on dođe i zakune se pred Tvojim domom,

²³ onda to usliši iz Svojih nebesa, stvori pravo Svojim slugama, tako što ćeš dati da krivac propadne i da se krivnja svali na njegovo čelo, i što ćeš zaštititi poštena čovjeka i vratiti mu po pravednosti njegovoj.

²⁴ I kada neprijatelji potuku Tvoj narod Izrael, jer se ogriješio o Tebe, kada se potom vrate i priznaju Tvoje ime pa se stanu moliti i vapiti pred Tvojim domom,

²⁵ onda ih poslušaj iz Svojih nebesa, oprosti grijeh Svoga naroda Izraela i opet ih vrati u zemlju koju si dao njima i njihovim očevima!

²⁶ Kada su nebesa zaklopljena i kada nema kiše, jer su se o Tebe ogriješili, i kada se potom budu molili ka ovom mjestu, kada priznaju Tvoje ime, i kada se odvrate od svoga grijeha jer si ih ponizio,

²⁷ onda ih poslušaj iz Svojih nebesa i oprosti grijehe Svojih sluga i Svoga naroda Izraela, tako što ćeš im pokazati dobri put kojim im valja poći; daj da kiša pada po zemlji koju si Svome narodu dao kao baštinu.

²⁸ Kada glad zavlada u zemlji, kad izbije pošast, kad su suša, nevolja, skakavci i gusjenice, kada neprijatelj opsjeda gradove njegove zemlje, kad izbije kuga, kad se širi bolest,

²⁹ šta god tad bude molio kakav čovjek ili sav Tvoj narod Izrael, kada svako od njih prepozna svoju pošast i svoj bol, kada budu širili ruke prema ovom Hramu,

³⁰ Ti ih počuj iz Svojih nebesa, iz Svoga doma, oprosti svakome i daj mu po njegovim stazama, jer Ti jedini spoznaješ srca sinova ljudskih,

³¹ kako bi Te se plašili, da hode Tvojim stazama svakoga dana, sve dok žive u ovoj zemlju koju si dao našim očevima.

³² No, i kada stranac, koji ne pripada Tvome narodu Izraelu, koji stiže iz daleke zemlje zbog Tvoga silnog imena i Tvoje snažne ruke i ispružene desnice; kada stiže da Ti se pomoli okrenut ovom Hramu,

³³ onda to usliši sa Svojih nebesa, Svoga doma, i učini sve za što Te moli ovaj stranac, da svi narodi na zemlji prepoznaju Tvoje ime i da Te se plaše kao i Tvoj narod Izrael, i da spoznaju da je Tvoje ime prozvano nad ovim Hramom koji sam podigao!

³⁴ Kada Tvoj narod pođe u boj protiv neprijatelja svojih, na put na koji ćeš ih Ti poslati, i kada Ti se stanu moliti, okrenuti ovom gradu, koji si izabrao, ovom Hramu, koji sam podigao Tvome imenu,

³⁵ onda čuj njihovu molitvu i njihov vapaj sa nebesa i daj im pravo!

³⁶ Kada se ogriješe o Tebe, jer nema čovjeka koji ne griješi, kada se razgnjeviš zbog njih i kada ih predaš u ruke njihovih neprijatelja, tako da ih hvataju i odvode u daleke ili bliže zemlje;

³⁷ ako se tad dozovu u zemlji u koju ih odvedoše kao roblje, ako se povrate i stanu moliti Tebi u zemlju njihovog sužanjstva govoreći: ‘Griješili smo, činili smo nepravdu i bili bezbožnici!’

³⁸ Ako se tako vrate Tebi iz svega srca i iz cijele duše u zemlji njihovog sužanjstva, iz one zemlje u koju ih odvedoše, i ako se budu molili okrenuti svojoj zemlji, koju si dao njihovim očevima, okrenuti onom gradu koji si izabrao, onom Hramu koji sam izgradio Tvome imenu,

³⁹ onda ih počuj sa neba, Tvoga doma, čuj njihovu molitvu i njihove vapaje, i oprosti Svome narodu za sve što je zgriješio prema Tebi!

⁴⁰ Zato, Bože moj, daj da Ti oči i uši budu otvorene i da se osvrnu na molitve sa ovog mjesta!

⁴¹ A sada pođi, Gospode, o Bože, Svome miru, Ti i Kovčeg Tvoje slave! Pusti da Tvoji svećenici, o Gospode Bože, budu ogrnuti milošću i da se Tvoji vjernici raduju zbog dobrote!

⁴² Gospode, o Bože, nemoj odbacivati lice Svoga pomazanika! Sjeti se milosti koju si obećao Svome sluzi Davidu!”