2. Ljetopis 32 - Biblija Stari i Novi zavjet

Sanheribov upad i Ezekijina smrt

¹ Nakon ovih zbivanja i ovako dokazane odanosti, na Judu pođe Sanherib, kralj Asirije i opsjednu čvrste gradove s namjerom da ih osvoji.

² Kada je Ezekija vidio da Sanherib dolazi sa namjerom da povede boj protiv Jerusalema,

³ odluči sa svojim zapovjednicima i ratnim junacima zatrpati zdence izvan grada; i oni su mu pomogli da to učini.

⁴ Tako se ljudi skupiše u velikom broju i zatrpaše sve zdence i potok koji je tekao usred zemlje govorahu: „Zašto da kraljevi Asirije nađu toliko vode kada dođu?”

⁵ Tako se ohrabrio i dade opraviti i nanovo podignuti zidine tamo gdje su bile urušene, također je dao da se dograde kule i vani je izgradio još jedan zid. Potom je učvrstio i Milon u Davidovu gradu. Također je naredio da se izradi mnogo oružja i štitova.

⁶ Na čelo naroda je postavio zapovjednike vješte u ratnim stvarima, potom ih je skupio na trgu pa im se obratio da ih ohrabri sljedećim riječima:

⁷ „Budite snažni i hrabri! Nemojte se plašiti kralja Asirije, niti rulje koju sa sobom vodi; jer s nama je Veći nego sa njim!

⁸ Uz njega je desnica od krvi i mesa, a s nama je Gospod, Bog naš, koji će nam pomoći i koji će nas povesti u rat!” Tako se narod ohrabrio riječima Ezekije, kralja Jude.

⁹ No, desi se da nakon ovoga Sanherib, kralj Asirije dok je s vojskom taborio u Lakišu, pošalje svoje sluge u Jerusalem Ezekiji, kralju Jude i svim Judejcima koji su bili u Jerusalemu, pa im poruči:

¹⁰ „Ovako zbori Sanherib, kralj Asirije: Čemu se nadate vi što sjedite u opsjednutom Jerusalemu?

¹¹ Zar vas Ezekija ne zavodi, zar vas ne predaje na smrt da vas pomori glad ili žeđ govoreći: ‘Gospod, Bog naš, spasit će nas iz ruku asirskog kralja!’

¹² Zar nije taj isti Ezekija makao visine i žrtvenike u Jerusalemu i Judeji naređujući: ‘Ima da se molite pred jednim žrtvenikom i da na njemu kadite?’

¹³ Zar ne znate šta smo ja i moji očevi učinili narodima svih zemalja? Jesu li ikada bogovi tih zemalja i naroda imali moć da ih sačuvaju od moje ruke?

¹⁴ Ko je među svim bogovima tih naroda koje su moji očevi posve istrijebili, ko je taj koji bi mogao svoj narod spasiti iz moje ruke? Zar vas vaš Bog može sačuvati od moje ruke?

¹⁵ Zato ne dajte da vas Ezekija vara, i ne dajte da vas tako zavodi; ne vjerujte mu! Jer nijedan bog bilo kojeg naroda ili kraljevstva nije bio u stanju da svoj narod spasi iz moje ruke i iz ruku mojih očeva; a neće ni vaš Bog biti u stanju da vas sačuva od moje ruke!”

¹⁶ Sanheribove sluge su još više govorile protiv Gospoda Boga i njegovog sluge Ezekije.

¹⁷ Sastavljao je i pisma u kojima je ismijavao Gospoda, Boga Izraela, besjedio je protiv Njega i govorio: „Onako kako bogovi raznih naroda u zemlji nisu bili u stanju sačuvati svoj narod iz mojih ruku, tako i Ezekijin Bog neće moći spasiti Svoj narod iz mojih ruku!”

¹⁸ Glasno su vikali narodu Jerusalema koji je bio na zidinama da ga obeshrabre i uplaše, da se tako dočepaju grada.

¹⁹ Tako su govorili o Bogu Jerusalema, govorili su o Njemu kao o bogu drugih zemaljskih naroda, koji su djelo ljudskih ruku.

²⁰ Ali kralj Ezekija i vjerovjesnik Izaija, Amosov sin, vapili su nebu i molili zbog svega ovoga.

²¹ Tada im Gospod pošalje anđela i on pogubi sve hrabre junake, sve knezove i zapovjednike asirskog kralja, tako da se kralj osramoćen vrati u svoju zemlju. Kad je tamo ušao u hram svoga boga, ubiju ga mačem neki od vlastitih sinova.

²² Tako je Gospod spasio Ezekiju i stanovnike Jerusalema od ruke Sanheriba, kralja Asirije, i od ruku svih ostalih. Štitio ih je sa svih strana.

²³ Mnogi donesoše Gospodu darove u Jerusalem i dragocjenosti Ezekiji, kralju Jude. Tako je zavrijedio poštovanje u svim narodima.

²⁴ U ono se vrijeme smrtno razbolje Ezekija. Molio se Gospodu, i On mu je odgovarao i dao čudesan znak.

²⁵ Ali Ezekija se nije pokazao zahvalnim za dobročinstvo, nego mu se srce ispuni ponosom. Tad se srdžba sruči na njega, Judu i Jerusalem.

²⁶ No, kada se Ezekija pokajao i ponizio zbog ponosa koji je gajio u svome srcu, on i stanovnici Jerusalema, tad se Gospodnji gnjev odvrati od njih i ne snađe ih sve dok je Ezekija bio živ.

²⁷ Ezekija je bio veoma slavan i bogat, gomilao je blago, srebro, zlato i drago kamenje, začine, štitove i svakakvog dragocjenog pribora.

²⁸ Imao je spremišta za rod žita, za vine i za ulje i štale za svakakvu stoku i stada ovaca.

²⁹ Podigao je gradove i imao silu ovaca i goveda, Bog mu dade veliko imanje.

³⁰ Ezekija je bio onaj koji je zaustavio gornji tok Gihona i preusmjerio ga na zapad, ka Davidovom gradu. Tako je Ezekija imao uspjeha u svemu što je činio.

³¹ No, Bog ga napusti kada mu babilonski knezovi poslaše glasnike da se raspituju o čudima koja se dešavaju zemlji, da bi ga iskušao i da bi spoznao sve što se nalazi u njegovom srcu.

³² A ono što se još može reći o Ezekiji i njegovoj pobožnosti, gle, sve je to zapisano u objavi vjerovjesnika Izaije, Amosovog sina, i u knjizi kraljeva Jude i Izraela.

³³ Tako Ezekija počinu sa svojim očevima. Sahraniše ga kraj stepenica koje vode do grobova Davidovih sinova. Cijela Judeja i svi stanovnici Jerusalema odadoše mu počast nakon smrti. Na prijestolju ga naslijedi njegov sin Manaše.