2. Ljetopis 30 - Biblija Stari i Novi zavjet

Ezekija svetkuje Pashu

¹ Ezekija pošalje glasnike u cijeli Izrael i Judeju, pošalje i pisma u Efrajim i Manaše, da svi dođu ka Gospodnjem hramu u Jerusalem i da slave Pashu Gospodu, Bogu Izraela.

² Tako je kralj sa svojim zapovjednicima i sa cijelim Izraelom odlučio svetkovati Pashu u drugom mjesecu,

³ jer je nisu mogli slaviti u određeno vrijeme zbog toga što se nije posvetio dovoljan broj svećenika i zbog toga što se narod nije bio okupio u Jerusalemu.

⁴ Ova se odluka dopala i kralju i zajednici.

⁵ Potom sastaviše poziv koji je trebao biti proglašen u cijelom Izraelu, od Beer Šebe do Dana, da svi dođu Gospodu, Bogu Izraela, i da svetkuju Pashu u Jerusalemu, jer dugo nije bila slavljena onako kako je propisano.

⁶ Tako glasnici pođoše kroz cijeli Izrael i Judeju sa pismima iz ruku kralja i njegovih zapovjednika, po kraljevoj zapovijedi. Tamo je pisalo: „Izraelovi sinovi, vratite se Gospodu, Bogu Abrahama, Isaka i Izraela, a onda će se On okrenuti vama koji ste izmakli vlasti asirskog kralja i koji ste preostali.

⁷ I nemojte biti poput vaše braće i očeva koji su se ogriješili o Gospoda, Boga njihovih očeva, pa ih je pustio da propadnu, kako sami vidite!

⁸ Zato nemojte biti tvrdoglavi kao vaši očevi, nego se predajte Gospodu i dođite pred Njegovo Svetište koje je dovijeka posvetio; služite Gospodu, Bogu svome, i tako će se Njegova užarena srdžba odvratiti sa vas!

⁹ Jer kad se preobratite Gospodu, onda će i vaša braća i djeca naći milost kod onih koji ih drže porobljene, tako će se opet vratiti u svoju domovinu. Jer Gospod, Bog vaš, milostiv je i velikodušan, i On neće okrenuti svoje lice ako Mu se obratite!”

¹⁰ Tako su glasnici putovali od grada do grada u zemljama Efrajim i Manaše, sve do Zebulona; no, ismijavali su ih i omalovažavali.

¹¹ Ali nekolicina ljudi iz Ašera, Manašea i Zebulona se poniziše i dođoše u Jerusalem.

¹² No, u Judeji je djelovala Gospodnja ruka, tako im dade jedinstveno srce da ispune zapovijed kralja i zapovjednika po riječi Gospodnjoj.

¹³ Tako se u Jerusalemu okupi mnogo naroda da u drugom mjesecu slavi blagdan beskvasnih hljebova; doista, bila je to sila naroda.

¹⁴ Oni pođoše i ukloniše žrtvenike koji su bili u Jerusalemu; uzeše i sve kadione žrtvenike i pobacaše u Kidronsku dolinu.

¹⁵ Pashu zaklaše četrnaestog dana drugog mjeseca. A svećenici i leviti se postidješe i posvetiše pa donesoše paljenice do Gospodnjeg hrama.

¹⁶ Stajali su na svojim mjestima, onako kako je red, po zakoniku Mojsija, Božijeg čovjeka. Svećenici su prskali krv koji su primali iz levitskih ruku.

¹⁷ Bilo je u zajednici mnogo onih koji se nisu posvetili, zato su svećenici klali pashalnu janjad za sve one koji nisu bili čisti da bi ih posvetili Gospodu.

¹⁸ Veliki dio naroda, mnogo onih iz Efrajima, Manašea, Jisakara i Zebulona nisu se očistili, tako da nisu jeli Pashu onako kako je propisano; no, Ezekija je za njih molio govoreći: „Daj da Gospod, milostivi, oprosti svima onima

¹⁹ koji su upravili srce da traže Gospoda Boga, Boga očeva svojih, iako to nisu uradili sa čistoćom koja je potrebna za Svetište!”

²⁰ I Gospod usliši Ezekiju i oprosti narodu.

²¹ Tako su Izraelovi sinovi, oni koji su bili u Jerusalemu, sedam dana radosno slavili blagdan beskvasnih hljebova; leviti i svećenici su hvalili Gospoda danima glazbalima i slavili silu Gospodnju.

²² Ezekija je hrabrio sve levite koji se pokazaše razboriti u Gospodnjoj spoznaji; tako su sedam dana gozbili i prinosili pomirnice slaveći Gospoda, Boga svojih očeva.

²³ Tako se cijela zajednica odluči da slave još sedam dana i tako je još sedam dana bilo veselje;

²⁴ kralj Jude Ezekija je darovao cijeloj zajednici hiljadu junaca i sedam hiljada ovaca; a zapovjednici su zajednici darovali hiljadu junaca i deset hiljada ovaca. Posvetiše se i mnogi svećenici.

²⁵ Tako se veselila cijela judejska zajednica sa svećenicima, levitima i svom zajednicom koja je pristigla iz Jerusalema, kao i strancima koji su došli iz izraelske zemlje i živjeli u Judeji.

²⁶ Vladala je velika radost u Jerusalemu, jer se ovako nešto nije dogodilo u Jerusalemu od vremena kralja Izraela Salomona, sina Davidovog.

²⁷ A svećenici i leviti su stajali i blagoslovili narod, tako počuše njihovu viku i njihova molitva stiže do Njegovog svetog doma, do neba samoga.