2. Ljetopis 20 - Biblija Stari i Novi zavjet

¹ Ali zatim pođoše Moapci i Amonci, i jedan dio Meunjana, da povedu rat protiv Jošafata.

² Jošafata o ovome izvijestiše govoreći: „Silna vojska ti se primiče, stiže s onu stranu mora, iz Arama; i gle, oni su već u Haseson Tamaru, to jest En Gediju!”

³ Tad se Jošafat uplaši i upravi svoje lice da traži Gospoda; dao je proglasiti post u cijeloj Judi.

⁴ Tako se Judejci skupiše da mole za Gospodnju pomoć; također su dolazili iz svih gradova Judeje da traže Gospoda.

⁵ I Jošafat dođe u judejsku i jerusalemsku zajednicu u Hramu Gospodnjem, pred novim predvorjem,

⁶ pa stane govoriti: „Gospode, Bože naših očeva, zar nisi Ti Bog na nebu i vladar nad svim neznaboškim kraljevstvima? U Tvojoj šaci su sila i moć, niko ne može pred Tobom opstati!

⁷ Zar nisi Ti, Bože naš, protjerao stanovnike ove zemlje pred Izraelom i zar je nisi darovao potomcima Abrahama, prijatelja Tvoga, na vijeke vijekova?

⁸ Tako su se oni tu naselili i za Tebe i Tvoje ime podigli Svetište govoreći:

⁹ ‘Kad se na nas sruči nevolja, mač suda, kuga ili glad, a mi stanemo pred ovaj Hram i pred Tebe, jer Tvoje ime stanuje u ovom Hramu, i onda zavapimo u svojoj tjeskobi, Ti ćeš nas čuti i pomoći!’

¹⁰ A gle, Amonci, Moapci i oni koji žive na gorju Seir, kroz čiju zemlju Izraelu nisi dozvolio proći kada su izlazili iz Egipta, nego si kazao da se od njih udalje i da ih ne istrijebe;

¹¹ oni nam sada vraćaju tako što polaze da nas istjeraju iz Tvoje baštine, koju si dao nama!

¹² Bože naš, zar im nećeš presuditi? Jer u nama nema snage da se suprotstavimo tolikoj rulji koja na nas polazi, i mi ne znamo šta činiti, zato su naše oči upravljene na Tebe!”

¹³ Tako je cijela Judeja stajala pred Gospodom, sa svojom djecom, sa ženama i sinovima.

¹⁴ No, tad se Gospodnji duh usred zajednice spusti na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina, levita iz roda Asafova,

¹⁵ i on reče: „Čuj Judejo, čujte stanovnici Jerusalema, počuj me kralju Jošafate: Ovako zbori Gospod: ‘Nemojte se plašiti i ne bojte se ove silne rulje, jer borba nije vaša, nego Božija stvar!

¹⁶ Sutra ćete poći u boj. Gle, oni će se peti uz brdo Ziz, a vi ćete ih sresti na kraju doline, pred pustinjom Jeruel.

¹⁷ Ali nije vaše da se tamo borite. Samo se postrojite i ostanite mirni, svjedočite Gospodnjem spasu, jer je uz vas! O, Judejo i Jerusaleme, ne plašite se i ne oklijevajte! Sutra pođite na njih, Gospod je uz vas!’”

¹⁸ Tad se Jošafat pokloni licem sve do zemlje, i cijela Juda, i svi stanovnici Jerusalema padoše ničice pred Gospodom i stanu Ga slaviti.

¹⁹ A leviti iz Kehatova i Koratova roda počeše slaviti Gospoda, Boga Izraela, vikom.

²⁰ Tako ujutro krenu u tekoansku pustinju. Dok su polazili Jošafat stane pred njih pa im se obrati govoreći: „Čujte me Judejci i stanovnici Jerusalema! Uzdajte se u Gospoda, Boga svoga, pa ćete biti sigurni, vjerujte u Njegove vjerovjesnike i onda ćete imati uspjeha!”

²¹ Savjetovao se sa narodom i postrojio one koji su noseći sveti nakit, imali slaviti Gospoda i pjevati ispred oružanih ratnika: „Hvalite Gospoda jer vječna je milost Njegova!”

²² A kad su stali pjevati i slaviti, Gospod dade da Amonci, Moapci i oni sa gorja Seir, koji su krenuli protiv Jude, upadnu u zasjedu i da budu potučeni.

²³ Tako se Amonci i Moapci suprotstaviše onima sa gorja Seir da bi ih uništili i istrijebili. A kada su potukli one sa gorja Seir, okrenuše se jedni protiv drugih i tako se satrše.

²⁴ No, kada su Judejci stigli do gorske utvrde koja je bila iznad pustinje da se okrenu protiv rulje, gle, pred njima je samo bilo mnoštvo leševa i niko se nije spasio.

²⁵ Tad Jošafat stiže sa svojim narodom da opljačkaju neprijatelje, i tamo nađoše mnoštvo dobara, silu leševa i dragocjenosti. Toliko se napljačkaše da nisu sve mogli ponijeti; pljačkali su tri dana, jer je bilo toliko plijena.

²⁶ No, četvrtog dana se skupiše u Dolini hvale; jer tamo su hvalili Gospoda. Stoga ovo mjesto do dana današnjeg zovu „Dolina hvale”.

²⁷ Potom se judejski i izraelski vojnici uputiše nazad s Jošafatom na čelu, da se radosno vrate u Jerusalem, jer im je Gospod darovao sreću zbog uništenja njihovih neprijatelja.

²⁸ S harfama, trubama i citrama stigoše u Jerusalem, do hrama Gospodnjeg.

²⁹ Tako se Gospodnji strah sruči na sva kraljevstva neznaboških zemalja kada su čuli da se Gospod borio protiv Izraelovih neprijatelja.

³⁰ Jošafat je nesmetano vladao, a Bog mu je dao mir svuda uokolo.

Jošafatova vladavina

³¹ Tako je Jošafat vladao nad Judejom. U svojoj trideset i petoj godini je postao kralj, a vladao je dvadeset i pet godina u Jerusalemu. Majka mu se zvala Azuba i bila je jedna od Šilhijevih kćeri.

³² Hodio je stazama svog oca Ase, i nije s njih skretao, nego je činio sve ono što je Gospodu milo.

³³ Samo visine nisu bile uklonjene, jer narod svoje srce još nije bio posve okrenuo Bogu svojih očeva.

³⁴ A ono što se još može reći o Jošafatu, prijašnja i docnija zbivanja, gle, zar nije sve to zapisano u povijesti Jehua, sina Hananijeva, koja je uvrštena u knjigu kraljeva Izraela.

³⁵ Potom Jošafat, kralj judejski, sklopi savez sa Ahazjom, Izraelovim kraljem, koji je bezbožnički postupao.

³⁶ A povezao se s njim kako bi izgradio brodove, koji su trebali ploviti za Taršiš; brodove su gradili u Eesjon-Geberu.

³⁷ Ali Elizier, Dodavahuov sin iz Mereše, predskaza ovako protiv Jošafata: „Gospod je uništio tvoje djelo jer si sklopio savez sa Ahazjom!” Tako se razbiše brodovi i nisu mogli ploviti za Taršiš.