2. Kraljeva 3 - Biblija Stari i Novi zavjet

Kralj Izraela Joram

¹ Joram, Ahabov sin, postade kralj nad Izraelom u Samariji osamnaeste godine vladavine Jošafata, kralja Judeje; i vladao je dvanaest godina.

² I činio je ono što je bilo zlo u Gospodnjim očima, ali nije postupao poput svojih roditelja, jer je uklonio Baalov spomenik koji podigoše njegovi očevi.

³ Ali je i dalje ostajao uz grijehe na koje je Izrael zaveo Jeroboam, sin Nebatov; i nije se od njih odvraćao.

⁴ No, moapski kralj Meša, ovčar, poslao je kralju Izraela stotinu hiljada janjaca i stotinu hiljada ovnova i njihovu vunu kao danak.

⁵ Ali nakon Ahabove smrti se desi da se moapski kralj pobuni protiv izraelskog kralja.

⁶ U to vrijeme kralj Joram pođe u pohod iz Samarije i postroji cijeli Izrael.

⁷ I Jošafatu, kralju Jude, pošalje poruku: „Moapski kralj se pobunio protiv mene! Hoćeš li sa mnom poći u boj protiv Moabaca?” A on odgovori: „Poći ću sa tobom! Bit ću poput tebe, moj narod će biti kao tvoj, a moji konji ravni tvojima!”

⁸ I on upita: „Kojim ćemo putem poći?” A kralj odgovori: „Putem koji vodi kroz pustinju Edom!”

⁹ Tako pođu kralj Izraela, kralj Judeje, i kralj Edoma. No, kada su krenuli zaobilaznicom dugom oko sedam dana hoda, desi se da vojska i stoka, koja je slijedila vojsku, više nisu imali vode.

¹⁰ Tad kralj Izraela uzvikne: „Ah! Gospod je pozvao tri kralja da bi ih predao u ruke Moabaca!”

¹¹ A Jošafat odvrati: „Nema li ovdje kakav vjerovjesnik Gospodnji da bismo kroz njega mogli upitati Gospoda za savjet?” Tad jedan od kraljevih sluga odgovori: „Evo Elizeja, sina Šafatovog, čovjeka koji je Iliji ruke polijevao vodom!”

¹² I Jošafat odvrati: „Gospodnja riječ je uz njega!” Tako kralj Izraela, Jošafat i kralj Edoma pođu njemu.

¹³ No, Elizej se obrati kralju Izraela govoreći: „Šta ja imam s tobom? Idi prorocima svoga oca i svoje majke!” Ali kralj Izraela odvrati: „Ne! Jer Gospod je pozvao ova tri kralja da ih preda u ruke Moabaca!”

¹⁴ Tad Elizej nastavi: „Tako mi života Gospoda, Boga nad vojskama, pred čijim licem stojim, da nije Jošafata, kralja Judeje, ne bih te ni pogledao!

¹⁵ A sada mi dovedite jednog svirača harfe!” I kada je svirač počeo svirati, Gospodnja ruka dođe nad Elizeja!

¹⁶ I on poče govoriti: „Ovako zbori Gospod: U ovoj dolini iskopajte jamu do jame!

¹⁷ Jer Gospod poručuje ovo: Nećete vidjeti ni vjetra ni kiše, a ipak će se ova dolina ispuniti vodom, tako da ćete imati vode za piće, vi i vaša sitna i krupna stoka.

¹⁸ A to je još mala stvar za Gospoda; on će predati Moapce u vaše ruke,

¹⁹ tako da ćete nadvladati sve utvrđene i izabrane gradove; sva ćete dobra stabla posjeći, sve izvore zatrpati, i sve plodne njive upropastiti kamenicama!”

²⁰ I desilo se ujutro, za vrijeme prinošenja prinosnice, gle, voda krenu putem iz Edoma i zemlja se napuni njome.

²¹ No, kada je sav Moab čuo da su kraljevi u pohodu i da su krenuli na njih, pozovu sve koji su imali dovoljno godina da opašu mač i postroje se na granici.

²² Kada su ujutro ustali i krenuli, sunce bljesnu po vodi i Moapcima se učini crvena kao krv.

²³ I oni povikaše: „To je krv! Sigurno su kraljevi nasrnuli jedan na drugog i tako se poubijali! A ti Moabe sada pođi u pljačku!”

²⁴ No, kada su stigli do izraelskog logora, Izraelci izađu pa ih potuku, sve dok se ovi nisu razbježali. Ali Izraelci krenuše dalje u zemlju i nadvladaše Moapce.

²⁵ Porušiše gradove, i svi pobacaše po kamen u plodne njive, sve dok ih ne prekriše kamenjem, zatrpaše sve izvore i posjekoše sva dobra stabla, tako da je ostao samo Kir Hareset sa svojim kamenim zidinama. Praćkaši ga opkoliše i počeše napadati.

²⁶ A kada je kralj Moabaca vidio da boj postaje žestok, povede sedamsto muževa koji isukaše mačeve da bi se probili protiv kralja Edoma, ali nisu uspjeli.

²⁷ Tad uzme svog prvorođenog sina, koji je trebao naslijediti kraljevstvo, pa ga prinese kao paljenicu na zidinama grada. Tad se sruči golema srdžba na Izrael i oni se povukoše, pa se vratiše u vlastitu zemlju.