2. Kraljeva 2 - Biblija Stari i Novi zavjet

Ilijino uznesenje

¹ I desi se, kada je Gospod naumio da Iliju uznese u vihoru na nebo, da Ilija sa Elizejom ode iz Gilgala.

² Tad Ilija reče Elizeju: „Ostani ovdje! Gospod me poslao u Betel!” A Elizej odvrati: „Tako mi Gospodnjeg života i tvoje duše, neću te napustiti!” I tako siđoše u Betel.

³ Tamo proročki sinovi, koji su bili u Betelu, izađu pred Elizeja pa mu rekoše: „Znaš li da će Gospod tvoga gospodara danas uzeti, uzdižući ga iznad tvoje glave?” A on odgovori: „Znam! Umuknite sada!”

⁴ Tad se Ilija ponovo obrati Elizeju: „Elizeju, ostani ovdje, jer Gospod me poslao u Jerihon!” A Elizej odvrati: „Tako živ bio Gospod i duša tvoja, neću te napustiti!” Tako dođoše u Jerihon.

⁵ Tamo proročki sinovi, koji su bili u Jerihonu, izađu pred Elizeja pa mu rekoše: „Znaš li da će Gospod tvoga gospodara danas uzeti, uzdižući ga iznad tvoje glave?” A on odvrati: „Znam to! Umuknite sada!”

⁶ Tad se Ilija nanovo obrati Elizeju: „Ta, ostani ovdje, jer Gospod me šalje do Jordana!” A Elizej odvrati: „Tako živ bio Gospod i duša tvoja, neću te napustiti!” I tako krenuše zajedno.

⁷ I desi se da izađe pedeset proročkih sinova i da stanu dalje od ove dvojice dok su stajali kraj Jordana.

⁸ Tad Ilija uzme svoj ogrtač, smota ga i udari po vodi tako da se vode razdijeliše i njih dvojica prođoše dalje po suhom.

⁹ I Ilija se obrati Elizeju nakon što pređoše: „Zamoli za ono što želiš da ti učinim prije nego što me uzmu od tebe!” A Elizej reče: „Neka dva dijela tvoga duha dopadnu meni!”

¹⁰ A Ilija mu odgovori: „Moliš za tešku stvari; Ako ostaneš kad budem uzet, bit će tako, ali ako ne ostaneš, onda se to neće ispuniti!”

¹¹ I desi se, dok su još zajedno hodali i razgovarali, gle, vatrena kočija sa ognjenim konjima ih razdvoji, i Ilija bi uznesen u vihoru na nebo.

Početak Elizejeve službe

¹² No, Elizej ga ugleda i stane vikati: „Oče! Oče! Izraelove kočije i konjanici!” I kada ga više nije mogao vidjeti, uzme i pocijepa haljine na sebi na dva dijela,

¹³ potom podigne plašt, koji je bio spao sa Ilije, pa se vrati na obalu Jordana.

¹⁴ Zatim uze Ilijin plašt, koji je spao sa njega, i udari njime po vodi govoreći: „Gdje je Gospod, Bog Ilijin?” I vode se razdijeliše na obje strane nakon udara, i Elizej prođe između njih.

¹⁵ No, kada su proročki sinovi, koji su stajali naspram njega u Jerihonu, sve ovo vidjeli, povikaše: „Ilijin duh počiva na Elizeju!” Tad krenuše prema njemu i počeše mu se klanjati.

¹⁶ I obrate mu se govoreći: „Gle, među tvojim slugama ima pedeset čestitih muževa; pusti neka oni odu i potraže tvoga gospodara! Možda ga je Gospodnji duh uzeo i bacio među kakve stijene ili u neku dolinu?” Ali on odvrati: „Nemojte ih slati!”

¹⁷ No, oni su i dalje navaljivali, sve dok se nije postidio i rekao: „Pošaljite ih!” Tad pošalju pedeset muževa, i tri dana su ga tražili, ali ga ne nađoše.

¹⁸ A kada su se opet vratili njemu u Jerihon, on im reče: „Zar vam nisam rekao da ne idete?”

¹⁹ Muškarci grada se potom obrate Elizeju govoreći: „Gle, u ovom gradu je dobro živjeti, kako moj gospodar sam vidi; ali voda je loša i zemlja neplodna!”

²⁰ Tad im on zapovijedi sljedeće: „Donesite mi vrč i u njega stavite soli!” Oni donesoše.

²¹ Potom Elizej izađe na izvor, baci u njega soli i reče: „Ovako govori Gospod: Ovu sam vodu učinio dobrom, zato iz nje više neće poteći ni smrt niti neplodnost!”

²² Tako voda ostade dobra do dana današnjeg, po Elizejevoj riječi.

²³ Elizej odatle krene u Betel. Kada je bio na putu, izađu neki dječaci iz grada i počnu ga ismijavati govoreći: „Ćelo! Idi gore! Ćelo! idi!”

²⁴ A kada se obazre i kada ih vidje, prokune ih u Gospodnje ime. Tad iz šume izađu dvije medvjedice i rastrgnu četrdeset i dvoje djece.

²⁵ Odatle Elizej krene na brdo Karmel, pa se sa tog mjesta vrati u Samariju.