2. Kraljeva 10 - Biblija Stari i Novi zavjet

Razaranje Ahabovog doma

¹ No, Ahab je imao sedamdeset sinova u Samariji. Jehu sastavi pisma i pošalje ih u Samariju poglavarima Jizreela, starješinama i odgajateljima Ahabovih sinova. U pismima je stajalo ovako:

² „Čim vam stigne ovo pismo, vama koji raspolažete sinovima vašeg gospodara, koji vladate bojnim kolima, konjima i nad njegovim tvrdim gradovima i oružjem,

³ tad ispitajte koji je najvrjedniji i najpravedniji sin vašeg gospodara, pa ga postavite na prijestolje njegova oca. I borite se za dom svoga gospodara!”

⁴ Ali se oni veoma prepadnu i reknu: „Gle, dva kralja nisu pred njim mogla opstati, kako da to nama pođe za rukom?”

⁵ I upravnik doma, upravnik grada, starješine i odgajatelji pošalju glasnike Jehuu sa porukom: „Mi smo tvoje sluge i učinit ćemo sve ono što nam narediš! Nećemo nikoga učiniti kraljem; čini što ti je volja!”

⁶ Tad on sastavi drugo pismo pa i njega pošalje; tamo je stajalo: „Ako ste mi odani i ako ćete slušati moju riječ, onda uzmite glave tih muževa, sinova vašeg Gospodara, i sutra dođite meni u Jizreel!” No, kraljevi sinovi, njih sedamdeset, bijahu kod velikaša grada koji su ih odgajali.

⁷ I desi se, pošto je pismo stiglo, da pohvataju kraljeve sinove i da ih pogube, njih sedamdeset, a zatim njihove glave polože u košare pa ih pošalju njemu u Jizreel.

⁸ Kada je glasnik stigao, javi mu: „Donijeli su glave kraljevih sinova!” On odgovori: „Pobacajte ih u dvije hrpe i ostavite pred kapijama do jutra!”

⁹ A kad je osvanulo stane govoriti cijelom narodu: „Pravednici ste! Gle, podigao sam se protiv svog gospodara i ubio sam ga. No, ko je ubio sve ove ljude?

¹⁰ Znajte da se nijedna Gospodnja riječ neće sručiti na zemlju, ništa od onoga što je Gospod rekao protiv Ahabovog doma, već je Gospod učinio ono što je obznanio kroz Svoga slugu Iliju!”

¹¹ Potom Jehu dade da se pogube svi preostali u Ahabovom domu, svi njegovi silnici, njegovi bližnji i upravnici; ne ostade nijedan da se spasi.

¹² Zatim krene i ode u Samariju. No, na putu, kod pastirskog Bek Ekeda,

¹³ susretne braću Ahazje, kralja Jude, i on im se obrati govoreći: „Ko ste vi?” A oni odgovore: „Mi smo Ahazjina braća i putujemo dolje da pozdravimo sinove kralja i kraljice!”

¹⁴ No, on vikne: „Hvatajte ih žive!” I oni ih pohvataju žive, i pokolju kraj bet-ekedske cisterne, njih četrdeset i dvojicu; i nije ostavio nijednog živog.

¹⁵ A kada je pošao odatle, nađe Jonadaba, Rekabovog sina, koji mu je umakao, pozdravi ga i upita: „Da li je tvoje srce tako iskreno prema mome, kao što je moje prema tvome?” A Jonadab odgovori: „Jeste!” A Jehu nastavi: „Ako je tako, onda mi daj svoju ruku!” I on pruži ruku, i ovaj ga pusti na svoja bojna kola.

¹⁶ Tad reče: „Pođi sa mnom i gledaj moju revnost za Gospoda!” I tako ga odvede na svojim kolima.

¹⁷ Kad je stigao u Samariju, pogubi sve što je od Ahaba ostalo tamo, sve dok ih nije posve iskorijenio, po riječi Gospodnjoj koju je uputio kroz Iliju.

Jehu ukida Baalovu službu

¹⁸ I Jehu skupi cijeli narod pa im se obrati govoreći: „Ahab je slabo služio Baalu, Jehu će mu bolje služiti!

¹⁹ A sada pozovite sve Baalove proroke, sve njegove sluge i svećenike, neka nijedan ne izostane, jer hoću Baalu prinijeti veliku žrtvu klanicu. Neće ostati živ onaj koji izostane!” No, Jehu je to učinio jer je namjeravao iskorijeniti Baalove sluge.

²⁰ I Jehu naredi: „Posvetite Baalu slavu!” I oni proglase slavlje.

²¹ Uz to je Jehu poslao glasnike po cijelom Izraelu. Tad stigoše sve Baalove sluge, ne nađe se nijedan koji bi izostao. I dođoše u Baalov hram, tako da se ispunio od jednog kraja do drugoga.

²² Potom naredi nadzorniku riznice: „Iznesi haljine za sve Baalove sluge!” I on im donese haljine.

²³ I Jehu ode u Baalov hram sa Jonadabom, Rekabovim sinom, pa se obrati njegovim slugama: „Dobro ispitajte i pazite da se među vama ne nalazi kakav sluga Gospodnji, nego utvrdite da su ovdje isključivo Baalove sluge!”

²⁴ I oni uđoše da prinesu klanice i paljenice, no, Jehu je vani postrojio osamdeset muževa i dao im sljedeću naredbu: „Ako pustite da pobjegne neko od ovih muževa, koje predajem u vaše ruke, onda ću držati vaš za život za njegov!”

²⁵ Kad su dovršili prinošenje paljenica, Jehu zapovijedi vojnicima i časnicima: „Uđite tamo i pokoljite ih, neka nijedan ne ostane živ!” I oni ih smaknuše oštricom mača. Vojnici i časnici pobacaše njihova tijela van, a potom odu u unutarnje odaje Baalovog hrama.

²⁶ Odatle iznesu idole Baalovog hrama pa ih vani spale;

²⁷ sruše Baalove spomenice, unište i sam Baalov hram, i od njega naprave zahode, koji su tamo do dana današnjeg.

Jehuove zasluge i mahane

²⁸ Tako Jehu iskorijeni Baala iz Izraela.

²⁹ No, Jehu se nije odrekao grijeha Jeroboama, Nebatovog sina, kojima je Izrael naveo na grijeh, naime, od zlatnih teladi u Betelu i Danu.

³⁰ No, Gospod uputi riječ Jehuu: „Zato što si dobro učinio ono što je pravo u Mojima očima, zato što si Ahabovom domu učinio sve ono što je bilo u Mome srcu, zato će tvoji nasljednici do četvrtog koljena stolovati na Izraelovom prijestolju!”

³¹ Ali Jehu nije pazio na to da cijelim srcem slijedi zakon Gospoda, Boga Izraela; naime, nije se odrekao Jeroboamovih grijeha, kojim je zaveo Izrael na prijestup.

³² U tim danima Gospod učini da se Izrael smanji; jer Hazael udari na sve granice Izraela;

³³ istočno od Jordana, na cijelu zemlju Gilead, na Gad, Ruben i Manaše, od Aroera, koji je na rijeci Arnon, do Gileada i Bašana.

³⁴ No, ono što je preostalo reći o Jehuu, sve što je učinio i sva njegova slavna djela; zar nije sve to zapisano u knjizi ljetopisa kraljeva izraelskih?

³⁵ I Jehu bi pridružen svojim očevima; sahraniše ga u Samariji. I Joaš, njegov sin, ga naslijedi kao kralj.

³⁶ Jehu je vladao nad Izraelom dvadeset i osam godina iz Samarije.