1. Samuelova 25 - Biblija Stari i Novi zavjet

David i Nabal

¹ I umre Samuel, a cijeli Izrael se skupio pa ga je oplakivao i žalio. Zatim ga sahrane u njegovoj kući u Rami. David pođe odatle i ode u pustinju Paran.

² No bijaše jedan čovjek u Maonu koji je imao gospodarstvo u Karmelu i bio izuzetno imućan; posjedovao je tri hiljade ovaca i hiljadu koza – i baš je tada dao da mu se strižu ovce u Karmelu.

³ Taj čovjek se zvao Nabal, a žena mu se zvala Abigajila. Bijaše to lijepa i razumna žena, no čovjek, Kalebovac, bijaše drzak i zao u svim svojim naumima.

⁴ A kada je David u pustinji čuo da je Nabal dao da mu se strižu ovce,

⁵ pošalje deset mladića i naredi im: „Pođite gore u Karmel, i kad dođete Nabalu, ljubazno ga pozdravite u moje ime,

⁶ zatim mu poručite sljedeće: ‘Neka je mir s tobom i da dugo živiš; neka mir vlada u dome tvome i u svemu što posjeduješ!

⁷ Čuo sam da strižeš ovce. Gle, tvoji momci su bili kod nas, nismo im nanijeli nikakvu zlo, nije im nedostajala ni najmanja stvar dok su bili u Karmeli.

⁸ O tome ih upitaj i oni će ti reći, budi milostiv mojim momcima, jer dođosmo u dobar dan. Daj onda svojim slugama i tvome sinu Davidu ono što ti se nađe pri ruci!’”

⁹ I Davidovi momci odu tamo, i sve ove riječi prenesu u Davidovo ime Nabalu, zatim su šutke čekali.

¹⁰ A Nabal odgovori Davidovim slugama govoreći: „Ko je taj David? Ko je sin Jišajev? Danas ima dosta sluga koji bježe od svojih gospodara!

¹¹ Trebam li uzeti svoj hljeb, svoju vodu i meso, koje sam zaklao za svoje strigače, i sve to dati ljudima o kojima ne znam ništa?”

¹² Tad se Davidovi momci vrate nazad, i obavijeste Davida o svemu što je Nabal kazao.

¹³ Tad se David obrati muževima: „Neka svaki od vas opaše mač!” I oni opasaše mačeve, i David opasa mač. I krene gore oko četiri stotine ljudi, slijedeći Davida, no njih dvije stotine ostane uz prtljag.

¹⁴ No jedan od mladića izvijesti Abigajilu, Nabalovu ženu, govoreći: „Gle, David je poslao glasnike iz pustinje da bi našeg gospodara ljubazno pozdravili; ali ih je on otjerao.

¹⁵ A ti su ljudi bili dobri prema nama, nisu nam nanijeli nikakvo zlo, i ništa nam nije nedostajalo dok smo bili na njihovom području, na poljima.

¹⁶ Bili su kao zidine oko nas, danju i noću, sve vrijeme, dok smo čuvali ovce.

¹⁷ A sada razmisli i vidi šta ti je učiniti, jer sigurno je da se nešto hrđavo sprema našem gospodaru i cijelom domu! A on je takav, sin Beliala, da nikoga neće poslušati.”

¹⁸ Tad Abigajila pohita i uzme dvjesta hljebova i dvije mješine vina, pet spremljenih ovaca, pored toga i pet mjerica prženog žita, stotinu kolačića od suhog grožđa i dvjesta smokvinih kolačića, pa sve to natovari na magarce,

¹⁹ i poruči mladićima: „Pođite preda mnom, gle, ja ću ići za vama!” Ali ništa o tome nije kazala svome mužu Nabalu.

²⁰ I desi se, dok je tako jašući na magarcu silazila zaklonjena brdom da se pojave David i njegovi ljudi i susretnu je.

²¹ No David je prije toga kazao: „Gle, uzalud sam čuvao sve ono što je ovome pripadalo u pustinji, nisu ni sitnicu izgubili od onoga što je njihovo, a on mi na dobro uzvraća zlom!

²² Neka Bog tako učini neprijateljima Davida, i još više, ako mu od svega što ima ostavim ijednoga koji mokri uza zid!”

²³ A kada je Abigajila ugledala Davida skoči sa magarca i padne ničice pred njim na zemlju,

²⁴ baci mu se pred noge i reče: „Ah gospodaru moj, neka bude moja krivica, i dopusti da tvoja sluškinja govori pred tobom, i čuj njene riječi!

²⁵ Gospodaru moj, ne mari za ovog Belialovog čovjeka, ovog Nabala, jer njegovo ime otkriva sve o njemu. Zove se ‘ludak’ i ludilo je u njemu. No ja, tvoja sluškinja, nisam vidjela mladiće moga gospodara koje si nam poslao.

²⁶ A sada, gospodaru moj, tako živ bio Gospod, i tako mi duše tvoje, Gospod te sam spriječio u tome da prolijevaš krv i da se pomažeš svojom desnicom. Neka sada tvoji neprijatelji, oni što mome gospodaru spremaju zlo, postanu kao Nabal!

²⁷ Evo darova koje je tvoja sluškinja donijela svome gospodaru; daruj mladiće koji slijede moga gospodara.

²⁸ Ta oprosti sluškinji svojoj njenu krivicu, jer Gospod će sigurno izgraditi postojan dom mome gospodaru, jer moj gospodar vodi ratove Gospodnje, i neka se nikakvo zlo ne nađe uz tebe u svim tvojim danima.

²⁹ I ako se kakav čovjek hoće uzdignuti da te progoni i da žudi za tvojim životom, neka je onda život gospodara moga zaklonjen u škrinji Gospoda, Boga tvoga; no neka živote tvojih neprijatelja baci ravno iz praćke!

³⁰ Kada se Gospod po svemu dobrom ponese prema mome gospodaru, kako je i obećao, da bi te uzdigao da budeš knez nad Izraelom,

³¹ neka ne bude uvreda mome gospodaru, nit griža savjesti, što je prolijevao krv bez razloga i što je sam sebi pomogao. Ako Gospod sada hoće učiniti dobro mome gospodaru, onda se sjeti svoje sluškinje!”

³² Tad David odgovori Abigajili: „Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraela, koji te danas poslao meni ususret!

³³ I neka je blagoslovljena razboritost tvoja, i blagoslov i tebi samoj, što si me danas odvratila od toga da padnem u krvni grijeh i da sebi pomognem svojom rukom!

³⁴ Jer tako živ bio Gospod, Bog Izraela, koji me spriječio da učinim zlo; da mi nisi došla ovako brzo ne bi Nabalu do zore ostao nijedan koji mokri uza zid!”

³⁵ Tako David iz njenih ruku primi ono što je donijela pa nastavi: „Vrati se kući u miru! Gle, počuo sam tvoj glas i vidio tvoj lik.”

³⁶ No kada se Abigajila vratila kući zatekne Nabala kako se gosti kao kakav kralj; bio je veseo i pijan. Ali ona mu ne reče ništa, ni veliko ni malo, sve do rumene zore.

³⁷ A kada se razdanilo i kada je Nabala popustilo vino, obavijesti ga o svemu. Tad njegovo srce premre u njemu i on posta kao kamen.

³⁸ A deset dana poslije toga udari Gospod Nabala i on umre.

³⁹ Kada je David čuo za Nabalovu smrt reče: „Neka je blagoslovljen Gospod, koji je osvetio sramotu koju mi nanese Nabalu, koji je slugu svoga zauzdao da ne krivi pravo!” I Gospod učini da Nabal plati svoju krivicu glavom! I David pošalje po Abigajilu, pa je zaprosi, kako bi mu postala žena.

⁴⁰ Kad Davidove sluge dođoše Abigajili u Karmel, razgovaraše sa njom te joj rekoše: „David nas je poslao da te povedemo, da postaneš njegova žena!”

⁴¹ A ona ustane, pokloni se sve do zemlje i odgovori: „Gle, evo tvoje sluškinje da ti služi i da slugama svoga gospodara pere noge!”

⁴² I Abigajila pohita jašući na svome magarcu sa pet svojih sluškinja, koje su je slijedili, i pođe za Davidovom slugama i postane njegova žena.

⁴³ No David se oženio i Ahinoamom iz Jizreela, tako mu obje postadoše žene.

⁴⁴ No Šaul je Mikalu, svoju kćer, ženu Davidovu, dao Paltiju, sinu Laiša iz Galima.