1. Samuelova 20 - Biblija Stari i Novi zavjet

David i Jonatan

¹ Tako je David pobjegao iz Najota kod Rame i došao Jonatanu pa ga upitao: „Šta sam učinio? Kakva je moja krivica? Šta sam skrivio tvom ocu pa hoće da me ubije?”

² A ovaj mu odgovori: „Daleko bilo, nećeš poginuti! Gle, moj otac ne čini ništa, bilo da se radi o maloj ili velikoj stvari, a da to prije ne povjeri meni. Zašto bi to otac krio od mene? Nema ništa od toga!”

³ I David nastavi govoriti te se zakle: „Tvoj otac jako dobro zna da sam našao milost u tvojim očima, zato će pomisliti: ‘Neka to Jonatan ne zna, da se ne žalosti!’ I doista, tako mi Gospodnjeg života i duše tvoje, samo me korak dijeli od smrti!”

⁴ No Jonatan reče Davidu: „Za tebe ću učiniti sve što tvoje srce zaželi!”

⁵ A David odgovori Jonatanu: „Gle, sutra je mladi mjesec, inače bih tada trebao sjediti sa kraljem za stolom. Pusti me da odem da se skrijem na polju do treće večeri!

⁶ Ali, ako tvoj otac opazi da me nema, onda reci: ‘David me zamolio da ode u Betlehem u svoj grad, jer se tamo prinosi godišnja žrtva za cijelu porodicu.’

⁷ Ako odgovori: ‘Dobro je!’, onda to znači mir za tvoga slugu, no ako se veoma ražesti, onda znaj da namjerava zlo.

⁸ Ali onda pokaži milost svome sluzi, jer ti si sa mnom stupio u savez pred Gospodom. Ako li imam kakvu krivicu, ubij me, ali zašto da me vodiš svome ocu?”

⁹ I Jonatan reče: „Daleko bilo! Da sigurno znam da je moj otac odlučio da ti nanese zlo, zar te ne bih izvijestio o tome?”

¹⁰ A David odgovori Jonatanu: „Ko će mi javiti ako tvoj otac odgovori kakvo zlo?”

¹¹ Tad Jonatan reče: „Hajdemo u polje!” Tad zajedno izađu u polje.

¹² Jonatan nastavi govoriti Davidu: „Tako mi Gospoda, Boga Izraela, ako sutra ili prekosutra u ovo vrijeme odem ocu i vidim da je dobronamjeran prema Davidu, i ako tada ne pošaljem po tebe ili ti ne javim,

¹³ neka onda Gospod Jonatanu učini ovo zlo ili još više! No ako moj otac smjera zlo protiv tebe, onda ću te o tome obavijestiti i pustiti da odeš u miru; i neka je Gospod uz tebe kao što je bio uz moga oca!

¹⁴ A ako budem još živ, pruži mi postojanu Gospodnju milost, da ne moram umrijeti;

¹⁵ nikada nemoj uskratiti milost domu mome, čak ni onda, kada Gospod sve Davidove neprijatelje iskorijeni sa lica Zemlje!”

¹⁶ Tako je Jonatan sklopio savez sa Davidovim domom govoreći: „Neka to Gospod zahtijeva iz ruku neprijatelja Davidovih!”

¹⁷ I Jonatan zatraži da se David još jedanput zakune svojom ljubavlju prema njemu, jer ga je volio kao svoju dušu.

¹⁸ Jonatan mu reče: „Sutra je mladi mjesec, tad će primijetiti da te nema, jer će tvoje mjesto ostati prazno.

¹⁹ No trećeg dana brzo siđi i pođi tamo gdje si se skrivao na dan onoga događaja, i ostani kraj stijene Azel.

²⁰ Ja ću tamo ispaliti tri strijele, kao da gađam kakvu metu.

²¹ I gle, tada ću poslati mladića i reći: ‘Idi, traži strijele!’ Ako tada viknem mladiću: ‘Gle, strijele su sa ove strane, donesi ih!’ onda dođi; jer će to za tebe značiti mir i da nema opasnosti, tako mi Gospodnjeg života.

²² No ako mladiću viknem: ‘Gle, strijele su s onu stranu, dalje od tebe!’ onda idi, jer te Gospod sklanja odavde.

²³ Neka je Gospod dovijeka svjedok među nama za ovo što smo se ti i ja dogovorili.”

²⁴ Tako se David sakri u polju. Kad se pojavi mladi mjesec, kralj sjede za sto.

²⁵ Tako kralj sjede na svoje uobičajeno mjesto, kraj zida. Jonatan ustane, a Abner sjedne kraj Šaula. Davidovo mjesto ostane prazno.

²⁶ No Šaul te noći nije ništa rekao, mislio je: „sigurno nije čist! Sigurno se radi o tome, nije čist!”

²⁷ No desi se sutradan, dan nakon mladog mjeseca, da Davidovo mjesto opet ostane prazno, zato Šaul upita svoga sina Jonatana: „Zašto Jišajev sin nije došao jučer, a ni danas nije na gozbi?”

²⁸ Tad Jonatan odgovori Šaulu: „David me zamolio, morao je hitno u Betlehem;

²⁹ i molio je: ‘Ta pusti me da odem, jer prinosimo porodičnu žrtvu u gradu, moj brat mi je to poručio. Ako li sam našao milost u tvojim očima, onda mi daj koji slobodan dan da mogu vidjeti brata svoga!’ Zato nije za kraljevim stolom.”

³⁰ Tad se raspali Šaulova srdžba na Jonatana, i on mu reče: „Izrode, nepokorni sine! Zar misliš da ja ne znam da si odabrao Jišajeva sina na svoju sramotu i na sramotu i žalost tvoje majke?

³¹ Jer dok Jišajev sin živi na zemlji, ne možeš opstati ni ti ni tvoje kraljevstvo! Ta sada pošalji i naredi da mi ga dovedu, jer će sigurno umrijeti!”

³² A Jonatan odgovori ocu svome Šaulu pitajući: „Zašto mora umrijeti? Šta je učinio?”

³³ Tad Šaul baci sulicu na njega da ga probije, i Jonatan shvati da je Šaul čvrsto odlučio da Davida ubije.

³⁴ Potom Jonatan ustane od stola, sav gnjevan, i nije drugoga dana mladog mjeseca jeo; bilo mu je žao Davida, jer ga je njegov otac vrijeđao.

³⁵ I desi se ujutro da Jonatan izađe na polje, u ono vrijeme u koje se dogovorio sa Davidom, i dovede mladića.

³⁶ Tad mu naredi: „Trči, traži ove strijele koje ispaljujem!” A kad je mladić potrčao, ispali strijele preko njega.

³⁷ I mladić otrči na ono mjesto gdje je Jonatan ispalio strijele, i tad mu Jonatan dovikne: „Zar ne leži strijela s onu stranu gledano od tebe?”

³⁸ I Jonatan nastavi vikati: „Brže! Požuri! Nemoj stajati!” I Jonatanov mladić podigne strijelu i vrati je svome gospodaru.

³⁹ Mladić ništa o tome nije znao, samo su Jonatan i David znali o čemu se radi.

⁴⁰ Tad Jonatan mladiću preda oružje koje je bilo uz njega te mu reče: „Idi, i odnesi ovo u grad!”

⁴¹ A David se podiže s južne strane, čim je mladić otišao i padne ničice na zemlju i tri puta se pokloni; potom se poljubiše i zajedno plakahu, ali Davidu je bilo teže.

⁴² I Jonatan reče Davidu: „Idi u miru! Kako smo se zakleli u ime Gospodnje i zarekli, neka tako među nama Gospod bude svjedok, i među mojim i tvojim potomcima dovijeka!”