1. Kraljeva 8 - Biblija Stari i Novi zavjet

Prijenos Kovčega saveza

¹ U to vrijeme Salomon sazove sve izraelske starješine i poglavare svih plemena, plemiće nad rodovima Izraelovih sinova; pozove ih sebi u Jerusalem kako bi Kovčeg Gospodnji prenijeli u Davidov grad, to jeste Sion.

² I skupe se svi muževi Izraela kod kralja Salomona na slavlju u mjesecu etanimu, dakle, u sedmom mjesecu.

³ I sve starješine Izraela dođu tamo i svećenici odnesu Kovčeg Gospodnji;

⁴ odnesoše Kovčeg Gospodnji gore, i Šator susreta i sav pribor svetišta koji se nalazio u Šatoru. Svećenici i Leviti odnesu sve ovo gore.

⁵ Cijela zajednica Izraela, koja se sabrala tu, stade uz kralja Salomona pred Kovčeg i svi priniješe ovce i goveda za žrtve, toliko njih, da se mnoštvo žrtvi nije dalo izbrojati ili izračunati.

⁶ I svećenici unesoše Gospodnji Kovčeg na svoje mjesto, u unutarnje svetište Hrama, u najsvetije odaje, pod krila kerubina.

⁷ Kerubini su širili svoja krila nad mjestom gdje je Kovčeg stajao, i odozgo pokrivali Kovčeg i njegove poluge

⁸ No, poluge su bile tako duge da im se vrh nazirao u svetištu pred odajama; ali se izvana nisu vidjele. I stoje tamo sve do današnjeg dana.

⁹ U Kovčegu nije bilo ništa osim dvije kamene ploče, koje je Mojsije položio u Kovčeg na Horebu, kada je Gospod sklopio savez sa Izraelovim sinovima nakon izlaska iz Egipta.

¹⁰ No, kada su svećenici izašli iz svetišta ispuni oblak Hram Gospodnji,

¹¹ tako da svećenici nisu mogli prići od oblaka da obavljaju službu; jer Božija slava ispuni Gospodnji hram.

Salomonov govor pred narodom

¹² U to vrijeme je Salomon govorio ovako: „Gospod je kazao da hoće stanovati u tami.

¹³ Ja sam ti sagradio Hram, Tvoj dom, u nadi da ćeš dovijeka tamo ostati!”

¹⁴ I kralj se osvrne i blagoslovi cijeli Izrael, jer se cijela zajednica tu skupila.

¹⁵ Potom reče: „Neka je blagoslovljen Gospod, Bog Izraela, koji je svojim ustima zborio sa mojim ocem Davidovom i koji mi je ispunio ruke, govoreći:

¹⁶ ‘Od onoga dana kada sam Izrael izveo iz Egipta nisam izabrao među svim plemenima Izraela grad u kojem bi mi izgradili dom, da tamo bdije Moje ime; no, izabrao sam Davida da vlada nad Mojim narodom Izraelom.’

¹⁷ No, u srcu moga oca plamtjela je želja da imenu Gospoda, Bogu našem, sagradi dom.

¹⁸ Ali Gospod reče mome ocu Davidu: ‘Dobro si činio time što ti je srcu bilo milo da Mi sagradiš dom,

¹⁹ ali ti ga nemoj graditi, nego će tvoj sin, koji će ti se roditi, izgraditi dom Mome imenu!’

²⁰ I Gospod je održao Svoju riječ, sve ono što je kazao; jer ja sam naslijedio svoga oca Davida i danas sjedim na prijestolju Izraela, onako kako je Gospod i kazao, i izgradio sam imenu Gospodnjem, Bogu Izraela, dom.

²¹ Tamo sam spremio mjesto za Kovčeg u kojem je Savez Gospodnji, koji je sklopio sa našim očevima kada ih je izvodio iz zemlje egipatske.”

Salomonova molitva

²² Salomon stade pred Gospodnji žrtvenik ispred cijele Izraelove zajednice i pruži svoje ruke ka nebu govoreći:

²³ „O Gospode, Bože Izraela! Ni na zemlji ni na nebesima nema boga sličnog Tebi; poput Tebe koji čuvaš Savez i pružaš milost Svojim slugama koji pred Tobom hode srcem svim.

²⁴ Ti si ispunio ono što si obećao Svome sluzi Davidu, mome ocu; ustima si mu to Svojim poručio, rukama ispunio – kako je očito danas.

²⁵ A sada Gospode, Bože Izraela, molim da Svome sluzi Davidu ispuniš ono što si obećao kada si govorio: ‘Ako tvoji sinovi budu čuvali Moje staze, tako da preda Mnom hode onako kako si hodio ti, onda ti neće nedostajati muž koji će sjediti na prijestolju Izraela!’

²⁶ Gospode, daj da se Tvoja riječ ostvari, sve ono što si poručio svome sluzi Davidu, mome ocu!

²⁷ No, da li će Bog doista boraviti na zemlji? Gle, nebo i nebesa svih neba Te ne mogu obuhvatiti; kako da to učini ovaj Hram koji sam Ti izgradio!

²⁸ Ali osvrni se na molitvu i vapaj Tvoga sluge, o Gospode, Bože moj, da čuješ zov i molitvu koju Tvoj sluga danas pred tebe iznosi!

²⁹ Pusti da oči Tvoje danju i noću stražare nad ovim Hramom, nad ovim mjestom za koje si kazao: ‘Neka Moje ime bdije tamo!’ Kako bi počuo molitvu koju Tvoj sluga upućuje ovom svetištu.

³⁰ Počuj vapaje Tvoga sluge i naroda Tvoga Izraela koje upućuju okrenuti ka ovom mjestu! Zaista, počuj u Svome domu, na nebesima, i kada čuješ, onda oprosti!

³¹ Kada neko zgriješi prema bližnjem, onda mu namećemo zavjet, kojim se mora zakleti, i on dođe i zakune se pred Tvojim žrtvenikom u ovom Hramu;

³² a Ti počuj, povedi i stvori Tvojim slugama pravo tako što ćeš krivca osuditi i djelo sunovratiti na njegovo čelo, tako što ćeš pravednika opravdati po pravdi njegovoj

³³ Kada neprijatelji potuku Tvoj narod Izrael, jer su se ogriješili o Tebe, i kada se vrate i nanovo priznaju Tvoje ime, kada se budu molili i vapili u Tvome domu,

³⁴ onda Ti saslušaj u nebesima i opravdaj grijeh svoga naroda Izraela i opet ih odvedi u zemlju koju si darovao njihovim očevima!

³⁵ Kada je nebo zaklopljeno i kada je suša, jer su se ogriješili o Tebe, a potom dođu da se mole na tom mjestu i priznaju Tvoje ime i da se odvrate od vlastita grijeha, jer si ih ponizio,

³⁶ onda čuj na nebesima i oprosti grijeh Tvojih sluga i Tvoga naroda Izraela, tako što ćeš ih naučiti dobrom putu na kojem im je hoditi; i pusti da kiša pada na zemlju koju si Tvome narodu dao kao baštinu!

³⁷ Kada zavlada glad u zemlji, kad kuga izbije, kad je suša, snijet, kad je pošast skakavaca i gusjenica, kad čovjeka opsjedaju neprijatelji u gradovima njegove zemlje, kad ga obuhvati nedaća, bilo kakva bolest;

³⁸ svaku molitvu, svaki vapaj čovjeka iz Tvoga naroda Izraela, kad svaki od njih spozna nedaću vlastitog srca, kada ispruže ruke ka Tvome domu –

³⁹ onda Ti počuj na nebesima, u Tvome domu, oprosti i povedi i svakome pojedinačno daj shodno njegovim stazama, onako kako spoznaješ srce njegovo; jer Ti sam spoznaješ srca svih čovječijih sinova;

⁴⁰ kako bi Te se plašili u svim danima, sve dok žive u zemlji koju si darovao našim očevima.

⁴¹ No, i kada stranac, koji ne pripada Tvome narodu Izraelu doputuje iz daleke zemlje radi Tvoga imena –

⁴² jer čut će za Tvoje slavno ime, silnu desnicu i ispruženu ruku; kada dođe da se pomoli u Tvome Hramu,

⁴³ onda ga počuj na nebesima, u Svome domu, i učini sve za što ovaj stranac moli, kako bi svi narodi na zemlji spoznali Tvoje ime i kako bi se plašili kao Tvoj narod Izrael. Da spoznaju da je Tvoje ime proglašeno nad ovim Hramom koji sam za Tebe izgradio!

⁴⁴ Kada Tvoj narod pođe u rat protiv svojih neprijatelja, na put na koji ćeš ih Ti uputiti, i kada se budu molili Gospodu, okrenuti gradu koji si Ti izabrao, Hramu, koji sam izgradio Tvome imenu,

⁴⁵ onda počuj na nebesima njihovu molitvu i vapaje i daj im pravo!

⁴⁶ Kad se o tebe ogriješe – jer nema čovjeka koji ne griješi – i kada se razljutiš pa ih predaš njihovim neprijateljima, tako da ih pobjednici odvode zarobljene u neprijateljsku zemlju, bila blizu ili daleko,

⁴⁷ a oni se srcem cijelim obrate u zemlji u koju su odvedeni kao sužnjevi; ako se obrate i pomole Tebi u zemlji njihova sužanjstva govoreći: ‘Griješili smo, nepravdu činili i bili bezbožni!’

⁴⁸ Ako se tako preobrate Tebi cijelim srcem i iz sve duše u zemlji neprijatelja svojih, koji ih odvedoše, i ako se budu molili Tebi okrenuti zemlju koju si njihovim očevima darovao, okrenuti gradu koji si Ti odabrao, i u pravcu Hrama koji sam izgradio imenu Tvome,

⁴⁹ onda čuj na nebesima, u Svome domu, molitve njihove i vapaje, i daj im pravo.

⁵⁰ Oprosti narodu Svome grijehe koje su prema Tebi učinili i sve njihove prijestupe i daj da nađu milosti kod onih koji ih odvedoše u sužanjstvo, tako da im se smiluju;

⁵¹ jer oni su Tvoj narod i Tvoja baština koju si izveo iz Egipta, iz užarenog kotla.

⁵² Obrati pogled na molitve Tvoga sluge i na vapaje Tvoga naroda Izraela, da ih počuješ u svemu onome zbog čega vape!

⁵³ Jer Ti si ih izdvojio iz svih drugih naroda zemlje kao Svoju baštinu, kako si govorio kroz Svoga slugu Mojsija, kad si naše očeve izvodio iz Egipta, o Gospode, Bože!”

⁵⁴ I desi se kada je Salomon izrekao cijelu molitvu i govor pred Gospodom, da ustane sa svoga mjesta pred žrtvenikom, gdje se na koljenima molio, i da pruži svoje ruke ka nebu,

⁵⁵ stane i blagoslovi cijelu zajednicu Izraela glasno govoreći:

⁵⁶ „Neka je blagoslovljen Gospod koji je Svome narodu Izraelu podario mir, onako kako je i obećao! Od svih milih riječi koje je uputio kroz Svoga slugu Mojsija nije propala nijedna jedina.

⁵⁷ Neka je Gospod, Bog naš, uz nas, onako kako je bio uz očeve naše! Neka nas ne napušta, neka ne povlači Svoju ruku sa nas.

⁵⁸ Neka prikloni naša srca k Sebi, da hodimo u Njegovim stazama i odredbama, da držimo Njegove zapovijedi i prava, koje je zadao našim očevima!

⁵⁹ I neka ove moje riječi, kojim sam vapio pred Gospodom, postojano budu pred Bogom, Gospodom našim, noću i danju, da pravo daje Svome sluzi i Svome narodu Izraelu svakoga dana!

⁶⁰ Da svi narodi na zemlju spoznaju da je On, Gospod, Bog, i niko drugi!

⁶¹ Neka srce vaše potpuno pripada Gospodu, Bogu našem, da hodite u Njegovim odredbama i da čuvate Njegove zapovijedi kao što to činiste ovoga dana!”

⁶² Kralj potom prinese žrtve pred Gospoda, i cijeli Izrael učini isto.

⁶³ I Salomon je prinio žrtvu pomirnicu Gospodu, naime, dvadeset i dvije hiljade volova i stotinu i dvadeset hiljada ovaca. Tako su kralj i svi Izraelovi sinovi posvetili Gospodnji hram.

⁶⁴ Toga dana je kralj posvetio unutarnje predvorje, koje je pred Gospodnjim hramom, tako što je tamo spremio paljenice, prinosnice i loj pomirnica jer je mjedeni žrtvenik, koji se nalazio tamo, bio suviše mali za paljenice, prinosnice i loj pomirnica.

⁶⁵ Tako je Salomon u ono vrijeme slavio blagdan – cijeli Izrael je slavio s njim, veliki zbor naroda od Lebo-Hamata do egipatskog potoka – pred Gospodom, Bogom našim, sedam dana i još sedam dana – dakle, četrnaest dana.

⁶⁶ Osmog dana je otpustio narod, a oni blagosloviše kralja i krenuše nazad ka svojim šatorima, sretni i ohrabreni zbog sveg dobra koje Gospod učinio Svome sluzi Davidu i narodu Izraelu.