1. Kraljeva 1 - Biblija Stari i Novi zavjet

Salomonovo kraljevanje

¹ Kada je kralj David ostario, bogat danima, desi se da se nije mogao ugrijati, bez obzira koliko bi odjeće na sebe navukao.

² Tad mu sluge rekoše: „Trebali bismo svome gospodaru, kralju, naći kakvu mladu djevicu da ga dvori i njeguje, i da spava u njegovom naručju, da se naš gospodar, kralj, ogrije!”

³ I oni počeše tragati za lijepom djevojkom po cijelom Izraelu i nađu Abišagu Šunamku i nju dovedu kralju.

⁴ No, ona bijaše veoma lijepa djevojka, služila je i njegovala kralja, ali on sa njom nije lijegao.

⁵ Potom se desi da se Adonija, sin Hagitin, uzdigne i izjavi: „Hoću da budem kralj!” I on skupi kola, konjicu i pedeset muževa koji su ispred njega hodili.

⁶ No, njegov ga otac nikada nije korio niti pitao: „Zašto to činiš?” On bijaše veoma lijepog stasa, a njegova majka ga je rodila poslije Abšaloma.

⁷ Dogovarao se sa Joabom, Sarvijinim sinom, i Abjatarom, svećenikom, i oni su se priklonili Adoniju.

⁸ No, svećenici Sadok i Benaja, Jojadanov sin, vjerovjesnici Natan, Šimej i Rei i Davidovi junaci nisu ga podržavali.

⁹ Kada je Adonija žrtvovao ovce, goveda i tovnu telad kod stijene Zokelet, kraj koje je izvor Rogel, pozove svu svoju braću, kraljeve sinove, i sve muževe Jude, sluge kraljeve.

¹⁰ Ali nije pozvao vjerovjesnika Natana i Benaju, ni druge junake, niti svoga brata Salomona.

Batšeba i Natan kod kralja

¹¹ Tad se Natan obrati Batšebi, Salomonovoj majci, govoreći: „Zar nisi čula da je Adonija, sin Hagitin, postao kralj iako David, naš gospodar, o tome nije obaviješten?

¹² Dođi, hoću da ti dam jedan savjet da bi spasila svoj život i život svoga sina Salomona.

¹³ Otiđi kralju Davidu pa mu reci: ‘Zar se nisi, kralju moj i gospodaru, zakleo svojoj sluškinji govoreći: tvoj sin Salomon će kraljevati poslije mene, i on će sjediti na prijestolju? A zašto je sada Adonija postao kralj?’

¹⁴ Gle, ja ću ući za tobom dok budeš govorila sa kraljem i potvrditi tvoje riječi!”

¹⁵ Tako Batšeba ode u kraljevu sobu, no, kralj je bio veoma star, i Abišaga iz Šunama ga je služila.

¹⁶ Batšeba se pokloni kralju, a ovaj je odmah upita: „Šta želiš?”

¹⁷ „Gospodaru” reče ona, „zakleo si se sluškinji Gospodom, Bogom tvojim, govoreći: ‘Tvoj sin Salomon će kraljevati poslije mene i on će sjediti na mom prijestolju!’

¹⁸ A gle, sada je Adonija postao kralj, a ti, gospodaru, ništa o tome i ne znaš.

¹⁹ Žrtvovao je bikove, tovnu telad, mnogo ovaca, i pozvao je sinove kralja, svećenika Abjatara i vojskovođu Joaba. No, nije pozvao tvoga slugu Salomona.

²⁰ No, ti si, gospodaru i kralju, onaj na kome su pogledi svega Izraela, da im obznaniš ko će poslije moga gospodara i kralja sjesti na prijestolje!

²¹ I desit će se, kada moj gospodar i kralj počine sa svojim precima, da ćemo ja i moj sin Salomon ispaštati.”

²² I gle, dok je još govorila, uđe vjerovjesnik Natan

²³ Tad jave kralju govoreći: „Gle, vjerovjesnik Natan je stigao!” I on se nakloni kad uđe kralju i padne ničice pred njim.

²⁴ Natan reče: „Gospodaru i kralju, da li si ti rekao: ‘Adonija će poslije mene kraljevati, i on će sjesti na moje prijestolje?’

²⁵ Jer on je danas krenuo i žrtvovao mnogo bikova, tovljenih teladi i ovaca, i pozvao je sve kraljeve sinove, vojskovođe i svećenika Abjatara. I gle, oni slave s njim i uzvikuju: ‘Živio kralj Adonija!’

²⁶ Ali nije pozvao mene, tvoga slugu, Sadoka, svećenika, Benaju, Jojadanovog sina, niti tvoga slugu Salomona.

²⁷ Da li je ovu stvar dozvolio moj gospodar, kralj? Zar nisi obavijestio svoga slugu o tome ko će naslijediti prijestolje moga gospodara, kralja?”

Salomon pomazan za kralja

²⁸ No, kralj David odgovori: „Pozovite Batšebu!” I ona dođe pred kralja, a kralj se, kada je stala pred njega,

²⁹ zakune govoreći: „Tako mi živog Gospoda, koji dušu moju iz nevolje izbavlja,

³⁰ danas ću postupiti onako kako sam ti se kleo Gospodom, Bogom Izraela, kada sam govorio: ‘Tvoj će sin Salomon biti kralj poslije mene, on će me naslijediti na prijestolju!’”

³¹ Tad se Batšeba pokloni do zemlje i reče: „Neka moj gospodar, kralj David, živi vječno!”

³² I kralj David naredi: „Pozovite svećenika Sadoka, vjerovjesnike Natana i Benaju, Jojadanovog sina!” Kada su ušli pred kralja,

³³ on nastavi: „Povedite sluge svoga gospodara i moga sina Salomona, stavite ga na mazgu i odvedite na izvor Gihon.

³⁴ I neka ga svećenik Sadok i vjerovjesnik Natan tamo pomažu za kralja nad Izraelom; potom zatrubite i povičite: ‘Živio kralj Salomon!’

³⁵ I za njim pođite gore, neka dođe i neka sjedne na moje prijestolje, neka kraljuje umjesto mene, jer sam odredio da on bude vladar nad Izraelom i Judom!”

³⁶ Tad kralju odgovori Benaja, Jojadanov sin, i reče: „Amin! Neka tako progovori i Gospod, Bog moga gospodara, kralja!

³⁷ Kakav je Gospod bio sa mojim gospodarem, kraljem – neka tako postupa i sa Salomonom, neka njegovog prijestolje učini još silnijim od prijestolja moga gospodara, kralja Davida!”

³⁸ Tad pođu svećenik Sadok, vjerovjesnik Natan i Benaja, sin Jojadanov, Kerećani i Pelećani dolje i podignu Salomona na mazgu kralja Davida, i dovedu ga do izvora Gihon.

³⁹ I svećenik Sadok uzme rog s uljem iz šatora i pomaže Salomona, potom zatrube, i sav narod poviče: „Živio kralj Salomon!”

⁴⁰ I cijeli narod pođe za njim gore, svirali su frule i veselili se, tako da se zemlja tresla od graje.

⁴¹ No, vika stiže do Adonije i svih njegovih gostiju, baš u trenu kad su dovršavali gozbu. Kada je Joab čuo kako trube iz roga, upita: „Kakva je ovo vika u gradu?”

⁴² A gle, dok je još govorio, stiže Jonatan, sin svećenika Abjatara, a Adonija ga pozove unutra i reče: „Uđi, jer ti si vrijedan čovjek, sigurno donosiš dobre vijesti!”

⁴³ A Jonatan odvrati: „Doista, naš gospodar, kralj David, prozvao je Salomona kraljem!

⁴⁴ Kralj je poslao svećenika Sadoka, vjerovjesnika Natana, Benaju, Jojadanovog sina, Kerećane i Pelećane da ga prate, i popeli su ga na kraljevu mazgu.

⁴⁵ I svećenik Sadok i vjerovjesnik Natan ga pomazaše za kralja na izvoru Gihon; pošli su odatle veseleći se, tako da se cijeli grad uskomešao. Odatle ona vika koju ste čuli.

⁴⁶ I Salomon je zasjeo na kraljevo prijestolje.

⁴⁷ Kraljeve sluge su također pošle i ušle tamo da požele našem gospodaru, kralju Davidu, sreću, govoreći: ‘Neka tvoj Bog učini Salomonovo ime još slavnijim od tvoga, i neka mu i prijestolje budi silnije no tvoje!’ I kralj se naklonio na svome ležaju!

⁴⁸ Tad reče i ovo: ‘Neka je hvaljen Gospod, Bog Izraela, koji mi danas pred očima darova nasljednika!’”

⁴⁹ Tad se uplaše Adonijevi gosti, raziđu se, i svaki ode svojim putem.

⁵⁰ No, Adonija se plašio Salomona, zato pođe i uhvati rogove žrtvenika.

⁵¹ Jave to i Salomonu govoreći: „Gle, Adonija se plaši kralja Salomona; uhvatio se za rogove žrtvenika i ponavlja: ‘Neka mi se kralj Salomon danas zakune da svoga slugu neće pogubiti mačem!’”

⁵² A Salomon na to reče: „Ako se pokaže kao pravedan čovjek neće mu nedostajati dlaka s glave; no, ako se na njemu nađe kakve zlo, onda mora umrijeti!”

⁵³ I kralj pošalje da ga dovedu sa žrtvenika. Kada je stigao pred kralja Salomona, odmah padne ničice na tlo. Ali Salomon mu reče: „Idi svojoj kući!”