1. Korinćanima 2 - Biblija Stari i Novi zavjet

Pavlov nastup u Korintu

¹ I ja, braćo, kada sam došao vama, nisam došao sa izvrsnim govorom ili mudrošću da vam objavim tajnu Božiju,

² jer sam odlučio ne znati među vama ništa drugo osim Mesije Isusa, i to razapetog.

³ Bio sam sa vama slab, u strahu i sav drhtav,

⁴ a moj govor i objavljivanje nisu bili u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u očitovanju Duha i snage,

⁵ tako da vaša vjera ne bude vjera u ljudsku mudrost, već u snagu Božiju.

Ljudska mudrost i Božija mudrost

⁶ Ipak, mi najavljujemo mudrost među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta niti vladara ovoga svijeta, koji će propasti;

⁷ već otkrivamo Božiju mudrost, sakrivenu u tajni, koju je Bog predodredio prije vjekova za našu slavu.

⁸ Nju nije upoznao nijedan od vladara ovoga svijeta, jer da su je upoznali ne bi razapeli Gospoda slave.

⁹ Nego, kako je i pisano: Ono što oko nije vidjelo i uho nije čulo i što se u srcu čovječijem nije pojavilo, to je Bog priredio za one koji Ga vole.

¹⁰ Ali nama je to Bog objavio po Duhu, budući da Duh sve istražuje, čak i dubine Božije.

¹¹ Ko od ljudi zna šta je u čovjeku, osim duha čovječijeg koji je u njemu? Tako niko nije upoznao šta je u Bogu, osim Duha Božijega.

¹² A mi nismo primili duha svijeta, već Duha od Boga da upoznamo ono što nam je Bog darovao.

¹³ To isto i objavljujemo, ali ne riječima koje uči ljudska mudrost, nego poučeni od Duha, duhovnim tumačimo duhovno.

¹⁴ Čovjek po prirodi ne prima ono što je od Duha Božijega, jer je to za njega ludost; i ne može to upoznati, jer se to po Duhu mora prosuđivati.

¹⁵ Duhovan čovjek sve prosuđuje, ali njega niko ne prosuđuje.

¹⁶ Jer ko je upoznao um Gospodnji, ko će Ga poučiti? Ali mi imamo Mesijin um.