Joel 2 - Biblija Stari i Novi zavjet

Gospodnji dan

¹ Zatrubite u Sionu! Oglasite uzbunu na Svetoj gori! Neka drhte svi stanovnici zemlje, jer dan Gospodnji dolazi; blizu je.

² To dan je tmine i gorčine, dan oblaka i guste tame! Gle, kao što se crnina razlijeva po planinama, tako se širi veliki i silan narod, onakav kakav nikada prije nije viđen, i kakav se nanovo neće pojaviti kroz godine svih pokoljenja.

³ Plamen sve guta pred njima, a iza njih vatre izgaraju. Zemlja pred njima je kao vrt edenski, a iza njih ostaje pustara divlja; ništa im ne može izmaći.

⁴ Pojavom su slični konjima, i trče kao ratni vranci.

⁵ Kao tutnjava kočija – tako skaču na gore, kao pucketanje plamena dok proždire strnjiku, kao silna vojska postrojena za boj.

⁶ Pred njima je narod očajan, blijedih lica.

⁷ Oni jurišaju kao ratnici, preskaču zid kao vojnici. Idu svaki svojim putem i ne skreću s njega.

⁸ Ne tiskaju se, svaki ide svojom stazom, nadiru oružjem i nemoguće ih je zaustaviti.

⁹ Navaljuju na grad, trče po zidinama, uspinju se u kuće i ulaze kroz prozore kao pljačkaši.

¹⁰ Pred njima se trese zemlja, drhte nebesa. Smračilo se i sunce i mjesec, i zvijezde više ne sjaje.

¹¹ Gospod zagrmi glasom pred Svojom vojskom, jer njen tabor je ogroman. Silan je onaj koji ispunjava riječ Njegovu. Jer dan Gospodnji je strašan i velik; ko će ga podnijeti?

Povratak Gospodu

¹² „Pa i sada”, tako veli Gospod, „vratite se svi, srcem, postom, plačem i naricanjem.

¹³ Poderite srca svoja, a ne haljine.” Vratite se Gospodu, Bogu vašem, jer On je dobar i milostiv, spor u srdžbi, a bogat ljubavlju postojanom; žalosti se nad zlom.

¹⁴ Ko zna neće li se pokajati, ostaviti za sobom blagoslov, prinosnicu i ljevanicu Gospodu, Bogu svome?

¹⁵ Zatrubite u Sionu; posvetite post, sazovite tužan zbor;

¹⁶ skupite narod, posvetite skup, svu djecu dovedite, čak i dojenčad. Neka mladoženja izađe iz sobe, a mlada iz svojih odaja.

¹⁷ Neka svećenici, sluge Gospodnje, nariču između predvorja i žrtvenika; neka viču: „Poštedi narod Svoj, Gospode, ne daj da Ti baština postane mrska, sramota među narodima. Zašto bi vikali među narodima: ‘Gdje je njihov Bog?’”

Gospod se smilovao

¹⁸ Tad se u Gospodu raspali ljubomora zbog zemlje vlastite, i On se sažali nad narodom.

¹⁹ Gospod odgovori narodu Svome: „Gle, šaljem vam žita, vina i ulja, i bit ćete zadovoljni; neću vas više činiti sramotom među narodima.

²⁰ Daleko ću otjerati sjevernjake, poslati ih u zemlju poharanu i divlju, predvodnicu njihovu u Istočno more, zalaznicu u Zapadno. Širit će se smrad njihov, jer su učinili stvari goleme.

²¹ Ne boj se, zemljo, raduj se i budi zadovoljna, jer Gospod učini stvari goleme!

²² Ne plašite se, zvijeri poljske, jer pašnjaci su ozelenjeli u pustari, stabla rađaju plodovima, a loza i maslina rodiše bogato.

²³ Radujte se, djeco Siona, i budite zadovoljni u Gospodu, Bogu svome, jer dao je ranu kišu zbog iskupljenja vašeg; na vas je spustio obilnu kišu, ranu i kasnu kao što je činio i ranije.

²⁴ Gumna će biti puna žita, kace će prelijevati uljem i vinom.

²⁵ A vama ću vratiti godine koje potamaniše skakavci, gusjenice, glodari i uništitelji, Moja silna vojska koju poslah među vas.

²⁶ Zasitit ćete se i biti zadovoljni, hvalit ćete ime Gospoda, Boga vašeg, koji je s vama divno postupio. Moj narod nikada više neće biti osramoćen.

²⁷ Shvatit ćete da sam usred Izraela, da sam Ja Gospod Bog i da nema drugoga. Nikad više neće biti osramoćen narod Moj.

²⁸ A desit će se docnije da ću duh Svoj spustiti na sve što živi, da će kćeri i sinovi vaši predskazivati, da će starcima dolaziti snovi, a da će mladići ugledati viđenja.

²⁹ U tim danima ću Svoj duh spuštati čak i na sluškinje i sluge.

³⁰ Dat ću čuda na nebesima i zemlji, krv, oganj i stupove dima.

³¹ Pomračit ću sunce, a mjesec će ostati krvav – sve to će se desiti prije onog velikog i strašnog dana Gospodnjeg.

³² Tad će biti tako da će svi oni što zazivaju ime Gospodnje biti spašeni. Jer oni što su izbjegli će biti na gori Sion i u Jerusalemu, sve to po riječi Gospodnjoj, a među preživjelim će se naći i oni koje Gospod poziva.”