Ezekiel 1 - Biblija Stari i Novi zavjet

Ezekielovo viđenje

¹ Bi to tridesete godine, petog dana četvrtog mjeseca, dok sam boravio među sužnjevima kraj rijeke Kebar; nebesa se razdvojiše i ja ugledah božanska viđenja.

² Petog dana onog mjeseca – bi to peta godina od odvođenja kralja Jojakima –

³ Gospodnja riječ dođe Ezekielu, sinu svećenika Buzije, kraj rijeke Kebar u zemlji Babilonaca. Gospodnja desnica se spusti na njega.

⁴ I ja pogledah, kad gle, oluja udarila sa sjevera, silni oblak i oganj rasplamsali, okružen blještavom svjetlošću; a usred nje, usred ognja, sjalo je nešto nalik zlatu.

⁵ Tad se pojaviše likovi četiri bića, izgledali su ovako: bili su ljudskog oblika.

⁶ A svaki od njih je imao četiri lica i po četiri krila.

⁷ Noge su im stajale pravo, ali su im stopala bila slična telećim, blistali su mjedenim sjajem.

⁸ A ispod krila bijahu ljudske ruke sa sve četiri strane, a četiri strane lica i krila.

⁹ Krila im bijahu povezana; nisu se okretali dok su išli, svako je od njih išao pravo.

¹⁰ A lica im bijahu ovakva: s prednje strane čovječije lice; kod sve četverice lavlje lice s desna, lijevo bijaše lice vola, a odzada bijahu lica orlovska.

¹¹ No, njihova lica i krila bijahu raširena nagore, po dva krila su bila povezana, a druga dva su prekrivala njihova tijela.

¹² Svaki je išao pravo; svaki je išao tamo gdje duh naumi, i nisu se okretali dok su hodali.

¹³ A ovakvi bijahu likovi ovih bića: izgledali su kao užareni ugalj, kao zapaljene baklje; a ovo užareno ugljevlje se kretalo između ovih bića tamo-amo. Oganj je silno sjao, i iz njega su izbijale munje.

¹⁴ A bića su trčalo tamo-amo, tako da je sve ličilo na grmljavinu.

¹⁵ A kad sam pogledao ova bića, gle, na zemlji kraj svakoga je stajao točak, pokraj njihovih lica.

¹⁶ A točkovi i njihov oblik bijahu slični krizolitu; svi su bili istog oblika. No, izgledali su tako i bili izrađeni na takav način da je ličilo da je jedan točak usred drugoga.

¹⁷ Kada su išli, nisu polazili na četiri strane; nisu se okretali u hodu.

¹⁸ Naplatnice im bijahu visoke i divne, sa svih strana ispunjene očima.

¹⁹ A točkovi su se kretali kraj bića dok su ova išla, a kada bi se oni podigli sa zemlje, podigli bi se i točkovi.

²⁰ Išli su tamo gdje je duh naumio; a točkovi su se podizali s njima, jer duh živog bića bi u točku.

²¹ Išli bi kada bi ovi polazili, a kada su ovi mirovali, mirovaše i točkovi; kad bi se ovi s a zemlje podizali, dizali bi se i točkovi s njima; jer duh živog bića bi u točku.

²² A nad glavama bića bi nešto nalik nebeskom svodu, kao odsjaj kakvog kristala, strahotno i divno.

²³ Ispod svoda su se širila njihova krila, jedno ka drugom; svako biće je imalo po dva krila kojim je pokrivalo tijelo s jedne strane, i dva kojim je skrivalo drugu stranu.

²⁴ Čuo sam lepet njihovih krila, bilo je slično hučanju silnih voda i glasu Gospodnjem. Dok su išli bi bučno kao u logoru kakve vojske; no, spuštali su svoja krila dok su stajali.

²⁵ A iz nebeskog svoda iznad njih je odzvanjao glas; spuštali su krila kada su stajali mirno.

²⁶ Iznad nebeskog svoda, iznad glava njihovih, bi obličje prijestolja slično safiru. A na prijestolju je sjedio lik čovječijeg oblika.

²⁷ A ja vidjeh nešto slično zlatu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova pa naviše i naniže je izgledao kao oganj, i oko njega bljesak.

²⁸ Taj bljesak bi poput duge koja se pojavi iznad oblaka u kišnim danima. Takav bi izgled ove pojave Gospodnje slave. A kad sam ih ugledao padoh ničice; i čuo sam glas jednoga koji je govorio.